Rekordna gradnja 1960-ih
Kako je grbavi zvonar Quasimodo spasio najpoznatiju crkvu na svijetu i još šest stvari koje niste znali o Notre Dame
Izgrađena između 12. i 14. stoljeća, crkva Notre Dame jedna je od najpoznatijih crkvi na svijetu, simbol grada svjetlosti Pariza i, uz Eiffelov toranj i muzej Louvre, njegova najposjećenija atrakcija. U travnju 2019. godine cijeli je svijet šokirano pratio zastrašujuće snimke velikog požara koji je zahvatio ovu parišku ikonu. Doslovno pred očima javnosti izgorjeli su krov i toranj, a unutrašnjost katedrale, gornji zidovi i prozori teško su oštećeni. Borba vatrogasaca sa stihijom trajala je 15 sati i postalo je jasno da je povijest crkve nepovratno promijenjena. Te godine po prvi put od 1803. u crkvi Notre Dame nije održana božićna misa. Krenula je duga i skupa obnova, ali procjenjuje se da će trajati i do 20 godina. No čak i ovako ranjena, „Naša Gospa od Pariza”, što je prijevod punog imena crkve, plijeni pažnju svojom ljepotom i posebnostima, a posjetitelji francuske prijestolnice ne propuštaju ju pogledati barem izvana. U nastavku donosimo nekoliko zanimljivosti i manje poznatih činjenica o ovoj iznimnoj atrakciji.
KATOLIČKA CRKVA NIJE VLASNIK GRAĐEVINE, VEĆ FRANCUSKA VLADA
U crkvi Notre Dame održavaju se rimokatoličke mise i obredi, no Katolička crkva nije vlasnik zgrade. Štoviše, sve crkve u Francuskoj izgrađene prije 1905. u posjedu su države. Pariška nadbiskupija koristi katedralu bez naknade, ali dužna ju je održavati.
ZBOG QUASIMODA I ESMERALDE JAVNOST JE ZAHTIJEVALA HITNU OBNOVU
Upravo je u crkvu Notre Dame smještena radnja gotičke novele „Zvonar crkve Notre dame” francuskog pisca Victora Hugoa. Slavna priča iz 1831. o grbavom zvonaru Quasimodu i ciganki Esmeraldi osvojila je svijet, a roman je postao toliko popularan da je javnost nakon njega počela zahtijevati obnovu crkve koja je tada bila u lošem stanju. Pritisak je uspio i uskoro je počela renovacija. Priču je sredinom devedesetih dodatno popularizirao Disney svojim dugometražnim crtićem.
SLAVNA ČUDOVIŠTA NA PROČELJU POSTAVLJENA SU TEK U 19. STOLJEĆU
Neke od najpoznatijih fotografija s crkve su one iz perspektive njezinih gargojla, „čudovišta” koja krase njezino pročelje. Iako djeluju pomalo srednjovjekovno, činjenica je da su na crkvu postavljeni tek u 19. stoljeću tijekom obnove koju je vodio Eugène-Emmanuel Viollet-le-Duc. Ta je obnova počela nakon izlaska romana Zvonar crkve Notre Dame, u kojem je Victor Hugo detaljno opisivao ta čudovišta, iako ih tada nije bilo. Voditelju obnove se to svidjelo, pa ih je dodao u projekt inspiriran Hugovom vizijom opisanom u romanu.
KATEDRALA JE GRAĐENA TAKO DA POŠTUJE TAKOZVANI „ZLATNI REZ”
Smatra se da je „zlatni rez” najsavršeniji rez u prirodi, potpuno savršen ljudskom oku. Teorija o njemu započela je još u antici, procvat je imala u renesansi, a prigrlili su je umjetnici, matematičari, pa i arhitekti koji su tražili savršenstvo u strukturama i željeli ih prenijeti u svoja djela. Zlatni rez je kompozicijski zakon u kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći dio prema ukupnom. Osim crkve Notre Dame, drugi je slavni arhitektonski primjer Taj Mahal.
U CRKVI JE OBILJEŽENO TOČNO SREDIŠTE GRADA PARIZA
Notre Dame je referentna točka za cijeli Pariz. Na trgu pred crkvom postavljena je mala ploča na tlu u koju je ugrađen i kompas. To je poznato kao „nulta točka za francuske rute” (Point zéro des routes de France ) i od nje se mjere sve udaljenosti od Pariza do drugih gradova. Oznaka je na trg postavljena 1924. godine.
TORNJEVI CRKVE NISU BLIZANCI, A SVAKO ZVONO IMA SVOJE IME
U vrijeme kad je još bila otvorena za posjećivanje, do vrha tornjeva turisti su morali prijeći 422 stepenice da bi pogledali grad s visine od 69 metara. Većina je taj napor brzo zaboravila jer se s tornjeva pruža jedan od najljepših pogleda na Pariz. No, ako se dobro pogleda iz podnožja, vidljivo je da je jedan toranj, sjeverni, mrvicu viši od drugog. Zanimljivo je i da svako od desetak crkvenih zvona nosi ime nekog sveca. S Notre Dame tako zvone Marie, Emmanuel, Gabriel, Anne-Geneviève, Denis, Marcel, Etienne, Benoît-Joseph, Maurice i Jean-Marie.
KROV CRKVE JE „ŠUMA”, A NA SAKRISTIJI KOŠNICA S MEDOM KOJI SE POKLANJA SIROMAŠNIMA
Katedrala je do požara sadržavala jedan od najstarijih preživjelih drvenih okvira u Parizu, koji je uključivao oko 52 hektara stabala koja su posječena u 12. stoljeću. Svaka je greda bila izgrađena od jednog stabla, zbog čega je okvir dobio nadimak „šuma”. Dakako, požar je dosta toga uništio i treba vidjeti kako će ovom povijesnom raritetu biti odana počast u obnovi. Na sakristiji uz katedralu nalazi se od 2013. mala košnica s pčelama soja kojeg je razvio redovnik Alan. Pčele proizvode med oprašujući cvijeće iz obližnjih vrtova, a taj se med poslije poklanja siromašnima.
