Grad tisuću dimnjaka svoje tvornice pretvorio je u hotele, restorane i muzeje. Danas je hit destinacija u Poljskoj

Poljska je posljednjih godina postala jedna od omiljenih europskih destinacija za kratka putovanja, a razloga za to ne nedostaje. Dok Krakov osvaja raskošnim glavnim trgom i kraljevskim dvorcem Wawel, Varšava spojem stare i moderne arhitekture, a Wrocław šarenim pročeljima, mostovima i otočićima na rijeci Odri, tu je i grad koji se baš i ne uklapa u tu sliku. Nema srednjovjekovni trg ni bajkovitu staru jezgru, a njegove najpoznatije građevine nisu ni katedrale ni dvorci. Umjesto njih, krajolikom dominiraju tvornice od crvene opeke i visoki dimnjaci.

Riječ je o Łódźu u središnjoj Poljskoj, koji je od prijestolnice Varšave udaljen oko 120 kilometara. Danas ima oko 640.000 stanovnika, a nekad je bio jedno od najvećih tekstilnih središta ovog dijela Europe, poznat i kao ”poljski Manchester” te ”grad tisuću dimnjaka”. No brojni pogoni koji su nakon sloma komunizma ostali prazni i napušteni nisu srušeni. Stare tvorničke hale s vremenom su pretvorene u hotele, restorane, muzeje, galerije, trgovine i živahna mjesta za izlaske.

Łódź se u pisanim izvorima prvi put spominje 1332. godine, a gradska prava dobio je 1423. Ipak, njegov veliki uspon započeo je tek u 19. stoljeću. Nakon Bečkog kongresa 1815. našao se unutar granica Ruskog Carstva, a ubrzana industrijalizacija potpuno ga je promijenila. U grad su pristizali Poljaci, Nijemci, Židovi i Rusi, broj stanovnika nezaustavljivo je rastao, a tekstilna industrija postala je pokretač njegovog razvoja.

Tvorničari su iz Engleske uvozili tkalačke strojeve, gradili goleme pogone i podizali raskošne palače. Jedan od pionira industrijalizacije bio je Ludwik Geyer, vlasnik velike tvornice pamučnih tkanina poznate kao Bijela tvornica. U njoj je 1839. pokrenut prvi parni stroj u Łódźu, a iznad kompleksa uzdizao se i prvi tvornički dimnjak. Početkom 20. stoljeća u ovom nerazvikanom gradu radilo je oko 600 industrijskih pogona.

Za razliku od brojnih drugih poljskih gradova, Łódź tijekom Drugog svjetskog rata nije ostao bez svoje industrijske arhitekture. Kako prenosi The Guardian, tvornice su bile vrijedne i Nijemcima i Sovjetima pa je velik dio kompleksa ostao sačuvan. No gospodarska transformacija nakon pada komunizma 1989. teško je pogodila tekstilnu industriju.

Tvornice su se zatvarale, ljudi su gubili posao, a golemi pogoni ostajali su prazni. Srećom, mnogi su s vremenom obnovljeni i prenamijenjeni. Crvena opeka, golemi prozori i dimnjaci ostali su na svojim mjestima, ali iza njih se danas odvija sasvim drugačiji život. Najpoznatiji primjer te preobrazbe je Manufaktura, golemi kompleks koji je nekoć pripadao jednom od najmoćnijih industrijalaca u Łódźu, Izraelu Poznańskom.

Svoje tekstilno carstvo izgradio je 1870-ih, a danas su tvorničke građevine od crvene opeke ispunjene restoranima, kafićima, trgovinama, kulturnim sadržajima i prostorima za zabavu. Ondje se nalazi i Muzej tvornice, u kojem posjetitelji mogu vidjeti kako su nekad radili tkalački strojevi.

Sačuvani primjerci iz 19. stoljeća još su funkcionalni i pokreću se isključivo zbog posjetitelja. Zbog zaglušujuće buke istodobno ih je uključeno samo nekoliko, dok ih je za najvećeg procvata tekstilne industrije u jednoj tvornici radilo na stotine. Tik do kompleksa je i impresivna Poznańskijeva neobarokna palača, koja najbolje dočarava golemo bogatstvo tadašnjih industrijalaca. Danas se u njoj nalazi Muzej grada Łódźa.

Industrijska arhitektura dobila je novu namjenu i na OFF Piotrkowskoj. Bivši tekstilni pogoni sad su jedno od najživljih mjesta u gradu, s restoranima, barovima, trgovinama i dizajnerskim studijima. Valja spomenuti i Księży Młyn, nekadašnje tvorničko carstvo Karola Scheiblera. Ondje nije postojala samo tvornica, već gotovo samodostatan grad unutar grada s radničkim kućama i pratećim sadržajima. Sačuvani kompleks i revitalizirano radničko naselje danas su idealni za šetnju.

Buka, prašina i vrućina bili su svakodnevica tisuća radnika, a upravo taj svijet poljski redatelj Andrzej Wajda prikazao je u filmu ”Obećana zemlja”. Kad je početkom 1970-ih stigao u stare pogone tražeći lokacije za snimanje, trebalo je napraviti tek manje prilagodbe kako bi ponovno izgledali kao tvornice iz 19. stoljeća. Łódź već desetljećima slovi kao jedno od najvažnijih središta poljske kinematografije. Njegova slavna filmska škola povezana je s impresivnim nizom velikih imena, među kojima su i Roman Polanski, Krzysztof Kieślowski te Agnieszka Holland.

Sam grad nebrojeno puta završio je pred kamerama, a njegove ulice i industrijski ambijent privukli su i slavnog američkog redatelja Davida Lyncha, koji je u Łódźu snimao dijelove mističnog filma ”Unutarnje carstvo”. Filmsku povijest grada moguće je upoznati u Muzeju kinematografije, a Łódź od 2017. nosi i titulu UNESCO-ovog Grada filma.

A nakon što upoznate industrijsku i filmsku stranu Łódźa, prošećite se njegovom žilom kucavicom. Ulica Piotrkowska duga je oko četiri kilometra, a uz nju se nižu povijesne palače, restorani, kafići, trgovine… Za njezino popločenje iskorišteno je gotovo 17.000 kamenih kocaka na kojima su ispisana imena ljudi koji su financirali čitav projekt. U Piotrkowskoj možete vidjeti i jednu od najpoznatijih umjetničkih instalacija u Łódźu, Pasaż Róży (Rosin prolaz), djelo umjetnice Joanne Rajkowske. Fasade zgrada u prolazu prekrivene su tisućama komadića ogledala koja stvaraju neobičnu svjetlucavu površinu.