PROSLAVA U SPLITU
Hrvatske povijesne ceste spomenik su ljudskoj snalažljivosti, simbol borbe s prirodom i mjesta očaravajuće ljepote i nevjerojatnih vidika
Hrvatska je zemlja bogate povijesti, koja se i danas vidi u svakom kamenu starih utvrda i dvoraca, nalazimo je na ulicama gradova, u spomenicima i crkvama… Ali i na prometnicama. Hrvatske povijesne ceste čuvaju nevjerojatne priče o upornosti, genijalnosti i borbi s prirodom, a neki se njihovi dijelovi i dionice i danas mogu obići. Karolina, Lujzijana, Jozefina, Terezijana… Svaka od njih ostavila je neizbrisiv trag na živote ljudi u krajevima kroz koje je prolazila. U nastavku vam predstavljamo najpoznatije hrvatske povijesne ceste i donosimo priče o njihovu nastanku i značaju!
MAJSTORSKA CESTA NAJLJEPŠI JE PANORAMSKI PUT KOJI MOŽETE PROĆI I DANAS
Slavna Majstorska cesta otvorena je davnog 4. listopada 1832. godine. Siječe Velebit te spaja Sv. Rok u Lici s Obrovcem preko prijevoja Mali Alan na 1045 metara nadmorske visine. Dugačka je 41 kilometar, a zbog svoje važnosti uvrštena je na listu zaštićenih dobara Republike Hrvatske. Dio njezine zanimljive priče otkriva i samo ime koje nosi. Naime, u vrijeme izgradnje smatrana je nevjerojatnim podvigom te je bila najsuvremenija cesta u ovom dijelu Europe. Njezino ime odaje počast pothvatu izgradnje: izvedeno je od njemačke riječi “meisterstück”, što znači remek-djelo. Službeno joj je ime mnogo manje romantično – državna cesta D 547.
Turistička joj je vrijednost iznimna, ubraja se među neke od najljepših prometnica u Hrvatskoj zahvaljujući vidicima koji se s nje pružaju. Često je odredište avanturista svih vrsta – motociklista, biciklista, planinara, ali i ljubitelja lijepog roadtripa. Ono što na Majstorskoj cesti, s koje se pruža predivan pogled na zadarsko zaleđe i more, najviše odvlači pažnju su nevjerojatne Tulove grede, ‘kompleks’ vapnenačkih kukova i tornjeva koji se protežu u dužini od jednog kilometra s najvišim vrhom od 1120 metara.
KAROLINA JE PRVA POVEZALA KONTINENTALNU HRVATSKU I RIJEKU
Karolinska cesta bila prva koja je spajala kontinentalnu Hrvatsku i Rijeku, odnosno Bakar. Njezina je ruta glasila – Karlovac, Dubovac, Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Vrbovsko, Ravna Gora, Stari Laz, Mrkopalj, Fužine, Zlobin, Meja (s odvojcima Hreljin – Kraljevica i Bakar – Rijeka). No, Karolina je mnogo više od pukog nabrajanja. Ime je dobila po caru Karlu VI. Habsburgu, koji je i inicirao njezinu gradnju. Gradnja je započela 1725. godine, u promet je puštena, odnosno jedan njezin dio, 1727. godine, a službeno je otvorenje bilo godinu kasnije. No, radovi su se nastavili još godinama. Bila je dugačka 105 kilometara, a u biti je predstavljala ‘žitni put’ do mora.
Bila je to prva cesta koje je prelazila preko tzv. vražjeg vrta (Hortus diabolici) kako su Rimljani nazivali gorski prag koji je ‘priječio’ povezivanje Karlovca i obale, a imala je veliko trgovačko, ali i vojno značenje. Vojni inženjer Antun Matija Weiss predložio je dvoru nekoliko opcija, no oni su odabrao najjeftiniju. To je bio najkraći mogući pravac. On, naravno, nije došao bez cijene, dapače to je na kraju i presudilo toj cesti jer trasa nije bila odgovarajuća. Karolina je bila prepuna oštrih zavoja i izazovnih strmina koje se teško svladavalo kolima, pogotovo natovarenim. Bila je i uska, šibana vjetrom, kišom i snijegom, a na njoj su prijetili i razbojnici.
Neki dijelovi te stare makadamske ceste s vremenom su asfaltirani (samo dio je danas šumski put te se taj dio prelazi alternativnim pravcem) te su i danas u upotrebi, a na nju podsjećaju i podignuti spomenici ili pak zdanja kraj kojih je prolazila. Dio ceste bio je i kameni most u Novigradu na Dobri, kao i dolina rijeke Dobre.
SLAVNA JOZEFINA PRIČA JE O NAPRETKU I KROĆENJU PRIRODE
Kao i druge hrvatske povijesne ceste, i slavna Jozefina priča zanimljivu priču – onu o napretku, pokušaju ‘kroćenja’ prirode i željom za povezanošću. Kronološki gledano, Jozefina (Jozefinska cesta ili pak Via Josephina), povijesna je cesta izgrađena nakon Karoline. Građena je praktički po suvremenim standardima te bila još jedan pokušaj što bržeg i jednostavnijeg spajanja kopnene Hrvatske s obalom. Jozefina je u drugoj polovici 18. stoljeća trebala biti bolja opcija. Bila je izgrađena po nalogu Josipa II. Protezala se u duljini od 100 kilometara, a povezivala je Karlovac, kao važnu riječnu luku, sa Senjom, tada važnom lukom na Jadranu. Radovi su počeli 1765. godine, ali glavni dio ceste napravljen je u razdoblju od 1775. do 1779. godine.
‘Početak’ joj je bio u Karlovcu, bio je obilježen obeliskom, a sama cesta je zatim kretala u pravcu Kapele, Brinja i Vratnika te naposljetku Senja. Dijelila se na ‘dvije faze’, odnosno dionice – nizinski sektor dugačak oko 47 kilometara na potezu Karlovac-Josipdol te planinski sektor dugačak oko 53 kilometra od Josipdola do Senja. Korišteni su bili i neki postojeći putevi, a htjelo se da bude i što kraća. To je ponovno, kao i u slučaju Karoline, rezultiralo strmim dijelovima, ponekad s nagibima i do 30 posto. Odmah nakon dovršetka, krenulo se s popravcima. U 19. stoljeću djelomično joj je promijenjena trasa i takva se nastavila koristiti narednih 120 godina.
Njome se prometuje i danas, a povijesnu priču tog prometnog pravca i danas pričaju preostali tragovi nekadašnje slave – obelisk u Karlovcu, velika vrata u Senju na kojima se nalazi miljokaz i koja su označavala ‘kraj Jozefine’, zatim Jozefinski most na Tounjčici i sunčani satovi.
LUJZIJANA JE PRVI POTPUNO USPJELI POKUŠAJ SPAJANJA KOPNA S MOREM
Gradnjom Lujzijane, Karolina i Jozefina gube na značaju. Građena je u fazama, od 1803. do 1811. godine. Povezivala je Karlovac i Rijeku, bila je najkraći put između ta dva grada, i jedna od najmodernijih prometnica u cijeloj monarhiji. Lujzijana je građena prema standardima koji vrijeme i danas. Nagib, primjerice, nigdje nije prelazio pet do šest posto. Na početku gradnje donesena je odluka da se cesta imenuje Via Ludovice, po Mariji Ludovici, trećoj supruzi austrijskog cara Franje II. Na kraju je cesta dovršena pod francuskom upravom, pa je dobila je ime po Marie-Louise, kćeri austrijskog cara Franje II. koja je kasnije postala Napoleonova supruga.
CESTE RUDOLFINA I TEREZIJANA BRZO SU PALE U ZABORAV
Među povijesnim cestama iz 18. i 19 stoljeća značajne su i Rudolfina i Terezijana. Rudolfina je napravljena kao najkraći put od Ogulina do Jadranskog mora, odnosno do Novog Vinodolskog. Građena je u 19. stoljeću, a u zaborav je pala ubrzo nakon što je puštena u promet. Terezijana je izgrađena kako bi se povezali Gospić i Karlobag, i to preko 928 metara visokog prijevoja Oštarijska vrata. Danas je dio Terezijane uređen kao poučna pješačka staza u sklopu Parka prirode Velebit.
