Ako ste u potrazi za lijepom vikend izletničkom avanturom koja će vas razonoditi i omogućiti da vidite nešto novo, a istodobno da se i malo razgibate te nagradite predivnim pogledima na otočki kamenjar i upečatljivo plavetnilo jadranskog mora, imamo savršen prijedlog: planinarenje do najvišeg vrha Krka, 569 metara visoke Obzove. Upravo taj vrh pohodili smo ovih dana, nakon što nam je već dugo bio na listi želja, i ostali oduševljeni svakim korakom i sekundom koja nam je trebala do njega. Osmijeh s lica praktički nije skidao ni naš 16-mjesečni mališan ušuškan u planinarsku nosiljku.
NAJJEDNOSTAVNIJI, ALI I NAJPOPULARNIJI PRILAZ
Obzova, najviši vrh otoka Krka, koji je i inače poznat po brojim aktivnostima za ljubitelje aktivnog odmora, šesti je najviši vrh jadranskog otočja. Vrh se nalazi na jugoistoku otoka, a do njega vodi niz planinarskih staza. Mi smo se odlučili za jedan od najpopularnijih, ali i najjednostavnijih prilaza – onaj s prijevoja Treskavac, najviše točke na cesti koja povezuje Krk i Bašku, smještene na visini od 315 metara, pa preko Velog Vrha i vrha Brestovice.
KRUŽNOM STAZOM PRI POVRATKU ZAOBIŠLI VELI VRH
Kako se ne bi vraćali istim putem, stazu smo (kao uostalom manje više svi planinari koji su se tog dana odlučili za istu opciju kao i mi) ‘pretvorili ‘ u kružnu te smo pri povratku do Treskavca zaobišli Veli vrh stazom koja vodi, gledajući prema njemu s Obzove, s desne strane. Iskreno, bili smo spori. Najmlađi član naše obiteljske planinarske družine imao je određenih zahtjeva – od grickanja jabuke preko protezanja nogu do istraživanja kamenčića i pljeskanja drugim planinarima – pa nam je trebalo više nego što bi trebalo onima koji su se na Obzovu uputili bez tog slatkog tereta. Dakle, bez bebe na leđima riječ je o kojih sat i pol do Obzove te sat vremena natrag do Treskavca.
DOBRO OZNAČEN PLANINARSKI PUT
Automobil se može parkirati odmah na samom prijevoju, što većina ljudi i radi, ili pak možete produžiti dalje po dijelom asfaltiranoj, a dijelom makadamskoj cesti te si dobrano skratiti prvu dionicu puta koja vodi po njoj i koja nije posebno atraktivna. Sam put do vrha inače je dobro označen i ne biste trebali imati problema sa snalaženjem. Markacije i putokazi ispisane su na stijenama, a naići ćete na nekoliko križanja puteva, no treba samo pratiti oznaku za Veli vrh i Obzovu. Ako se odlučite za tu opciju prilaza, praktički je sigurno da nećete biti sami. Nismo bili ni mi, no gužva opet nije bila prevelika – jedno planinarsko društvo i nekoliko zasebnih parova planinara s kojima je, kako to uvijek i bude, bilo nemoguće ne izmijeniti poneku riječ.
VELI VRH I BRESTOVICA, SUHOZIDI I FOTOGENIČNE LOKVE
Dakle, put prema Obzovi odveo nas je na još dva vrha. Jedno je Veli vrh visok 541 metar na kojem se nalazi geodetski stup te nakon njega tek malo višu Brestovicu za koju, čini se, baš sve planinare boli briga jer je Obzova, kao krajnje odredište, tada već na vidiku. Staza većinu puta vodi kroz kamenjar pa definitivno preporučujemo oprez pri hodanju i dobru planinarsku obuću. Mjestimično za stopala olakšanje pruža trava između oštrog stijenja, a sama staza vodi i preko suhozida i uz vrlo fotogenične lokve rasute po okolnom području, a na kojima se napaja stoka.
MOGUĆNOST JAKE BURE, A NEMA NI ZAKLONA OD SUNCA
Iako staza sama po sebi fizički nije zahtjevna, ona može predstavljati izazov što se tiče vremenskih uvjeta. Pokušali smo zamisliti kako bi bilo prohodati je u jeku ljetnih vrućina i zaključili smo da bi to bilo pravo mučenja. Naime, zaklon od jakog sunca je praktički pa nepostojeći. Pretpostavljamo da bi je u tom razdoblju godine penjali vrlo rano ujutro. Drugi je izazov bura koja često šiba sam vrh, ali i okolno područje što se vidi i po rastu biljaka. Nas je vrijeme doista pomazilo – umjesto jake bure na vrhu nas je dočekao tek malkice prohladni povjetarac.
PREDIVNI POGLEDI PRUŽAJU SE S VEĆINE STAZE
Sam vrh obilježen je hrpom kamenja i pokraj njega pločom s imenom vrha, njegovom visinom i žigom za planinare koji ih skupljaju. Pogled je, kao uostalom i na većini staze, predivan i definitivno ćete se često hvatati fotoaparata ili mobitela ako njime slikate. No, sam teren na vrhu nije nimalo pogodan za malu dječicu, pogotovo one koji su relativno nedavno prohodali kao što je naš slučaj. Naime, kamenje i stijenje su često nazubljeni i oštri i friškog hodača je nemoguće pustiti da područje istražuje sam što nas je donekle ograničilo u vremenu koje smo proveli na samom vrhu (iako se uz stazu mogu pronaći travnate površine za razgibavanje malenih nožica).
POSJET NASELJU PUNAT I OTOČIĆU KOŠLJUN
Kako se radi o kratkom planinarskom izletu (dva sata i pol hoda), on ostavlja mogućnost istraživanja još nekih dijelova Krka. Mi smo bili prespori pa nismo stigli, ali da je dan bio malo duži definitivno bi se nakon planinarenja uputili u obližnje naselje Punat (i na samoj stazi ima skretanje prema njemu). Ono je dom jedne od najvećih i najboljih marina u Hrvatskoj, a poznato je i po, od obale 750 metara udaljenom otočiću Košljun na kojem se nalaze franjevački samostan, inače spomenik nulte kategorije, dvije crkve te vrijedna etnografska i zoološka zbirka te bogata knjižnica.
No, nešto smo morali ostaviti za drugi put. Krk, naime, ima na desetke kilometara planinarskih staza, a nas troje smo tek zagrebali ponudu. Ovih naših oko sedam kilometara bio nam je neviđeni gušt, pogotovo kad smo vidjeli malca kako uživa, plješće drugim planinarima i upija krčke razglednice koje su se izmjenjivale pred našim očima kako smo korak po korak grabili u još jednu obiteljsku planinarsku avanturu.
