Grad bajki podno Kleka očarava tajnovitim ponorom, legendama, pričama i predivnim jezerima: otkrijte njegove tajne na uzbudljivom izletu

Postoje neki gradovi koji se uvuku pod kožu. Nenasrtljivo, nekako nježno, ‘natjeraju’ te da ih zavoliš, da se poželiš u njih vraćati uvijek i iznova, bez obzira tražiš li mir ili uzbuđenje. Takvih gradova nema puno. Ne takve veličine. Nema ni mnogo onih na čijim ulicama, u sjeni naoko obične svakodnevice, živi paralelni, atmosferični, pomalo zagonetan i magičan svijet mašte… Ne može na bilo kojem mjestu nastati bajka – samo je jedan Ogulin.

I on doista ima sve. Dovoljno je daleko da u njemu pronađete opuštajuću tišinu, dovoljno blizu za kupanje u moru ili pak vrzmanje užurbanim ulicama Zagreba. Ima avanturističku stranu – nudi mogućnost odlaska u visine, na Klek i njegovih 1181 metara nadmorske visine, slavnu kolijevku hrvatskog planinarstva, uspavanog diva kojeg pokušavaju probuditi vile… Nudi i, doduše za vične speleologe, podzemlje prepuno tajni, špiljski kompleks komora i prolaza koji se protežu ispod grada, u duljini od 16 kilometara, ‘okupljeni’ pod službenim imenom Špiljski sustav Đulin ponor- Medvednica. Ima Ogulin nešto i za one koji vole opuštajuće plavetnilo vode, za one koji vole povijest, ali i za one koji i dalje njeguju dijete u sebi ili pak svojoj djeci žele približiti neke od najljepših nastalih u Hrvatskoj – bajke!

Kojim god od navedenih ‘smjerova’ krenuli, kad se nađete u tom prelijepom gradiću, u jednom će vas trenutku put dovesti u samo njegovo središte, gorostasni ponor, prirodni fenomen koji dominira gradom i tjera vas da se zapitate što se sve to točno nalazi ispod mirnih ogulinskih ulica i kuća. Kanjon je to koji si je tvrdoglavo dubila ponornica Dobra, s Đulinim ponorom kao svjedokom moći prirode. Njegovo crnilo skriva i tajnu njegova imena.

Najbolje ćete ga moći doživjeti s vidikovca u Đulinu vrtu, odmah nasuprot ponoru, inače lijepo uređenom parku s amfiteatrom koji krase info ploče. Ako pobliže promotrite stijene tih iznad crnog okna tog 40 metar dubokog ponora, odnosno kanjona, vidjet ćete jedan lik – lice Milana, glavnog aktera tragične ljubavne priče, možda jedne od najpoznatijih iz bogate kolekcije kojom se taj grad može pohvaliti.

Njegov obris pripovijeda priču o nesretnoj ljubavi njega i plemkinje Đule u kojoj se on, mladi i zgodan vojnik zaljubio. Djevojka mu je uzvratila ljubav, unatoč negodovanju obitelji, koja ju je htjela udati za mladoženju plave krvi. No, njihova ljubav nije dugo potrajala. Mladić je poslan u bitku s Turcima i poginuo je na bojištu. Kada je to čula, nesretna se pak djevojka bacila u ponor. A njezin Milan i dalje gleda, nijem u stijeni, gdje je nestala.

Možda to jest najglasovitija ogulinska priča, vezana uz najznamenitije prirodno obilježje centra grada, no nije ni približno jedina. Mnoge od njih ispisala je upravo jedna od najznačajnijih hrvatskih književnica, još uvijek rado čitana, apsolutni klasik u svijetu bajki, Ivana Brlić Mažuranić. Rodila se u Ogulinu 1874. godine. U njemu je provela samo godinu dana, no tijekom djetinjstva često je navraćala, a ono što je vidjela ostalo je zauvijek s njom. Baš u njezinu čast, Ogulin slavi bajke kroz Ogulinski festival bajke, koji ove godine od 6. do 8. lipnja održava svoje 20 jubilarno izdanje.

Te će slike iz djetinjstva često koristiti u svojim predivnim bajkama. A kao što ona za svog života nije zaboravila svoj rodni grad, tako ni on nije zaboravio nju nakon njezine smrti. Ona se danas tamo slavi, centar grada krasi upravo njezina bista, a sjećanje na nju evocira, ali ne samo na nju nego i druge bajkopisce, Ivanina kuća bajke, smještena u kompleksu Frankopanskog kaštela, odmah nasuprot Đulina ponora, preko puta ceste. Jedinstveni je to multimedijalni i interaktivni centar za posjetitelje koji slavi bajke i bajkovito stvaralaštvo.

Sam kompleks Frankopanskog kaštela, u kojem se Ivanina kuća bajki nalazi, prava pak je poslastica za ljubitelje povijesti. Za njegov je nastanak početkom 15. stoljeća zadužen Bernardin Frankopan. Nastao je kao obrana od Turaka, a izgrađenog na strateškom položaju, nazivali su ga ključem Vojne krajine. Nekada je imao dvije branič kule, no danas stoji jedna, dok su se unutar zidina stiskale kućice. Ni njih danas nema – ‘utroba’ kaštela danas je mjesto za kulturna događanja, dokstijena s urezanim imenima na Kleku poginulih planinara asocira na dio postava Zavičajnog muzeja grada Ogulina u samom Kaštelu. U sklopu muzeja naići ćete i na spomen sobu Ivani Brlić Mažuranić, ali i arheološki te etnološki postav, no dobar je dio postava posvećen planinarstvu.

Pogled na Klek, koji se vidi i iz samog centra grada, kao i hladovina napuljskih lipa u Parku kralja Tomislava, koji krasi i župna crkva Uzvišenja Svetog križa te fontana Cesarovac čiju vodu, kaže legenda, čuvaju vile, samo je naznaka prirode koju okružuje grad. A jedno od istinskih utočišta za ljubitelje prirode u okolici Ogulina mjesto je stvoreno ljudskom rukom – to je predivno jezero Sabljaci koje puni Zagorska Mrežnica.

Ogulinsko more, kako mu nekad tepaju, idealna je destinacija za vožnju biciklom, šetnju, dobra pogled, igru najmanjih, ali i vodene sportove i kupanje kad stisnu vrućine. Nastalo je pedesetih godina prošlog stoljeća. Duboko je u prosjeku šest metara, široko do 500, dok mu je obala dugačka oko šest kilometra… Sve redom statistika koja se može posramiti pred njegovom ljepotom.

No nisu Sabljaci jedino jezero u okolici Ogulina. U blizini se ‘skriva’ i šarmantno Šmitovo jezero, koje pod određenim kutem poprima oblik srca, kao i jezero Bukovnik na Dobri, idealno za šetnje i vožnju biciklom. Šmitovo jezero, okruženo šumom i smješteno u nekoj vrsti prirodnog amfiteatra, u biti čine dva, međusobno spojena jezerca. To su Malo i Veliko jezero. Dubina jezera doseže najmanje 27 metara, no na njegovu dnu nalazi se i vertikalna pukotina čija dubina nije utvrđena.

Pitate se i dalje što raditi jedan dan u Ogulinu? Ovaj grad ima sadržaja i za njih nekoliko!