Duboki ponor u hrvatskom gradu bajki obavijen je mistikom, a vodi u tajanstveni podzemni sustav dugačak 16 kilometara

Grad bajki, s tisuću priča i legendi, a svaka od njih posebna… Sve je to Ogulin. No, jedna bi od tih priča mogla nositi titulu najposebnije na tom bajkovitom mjestu, ako ništa zbog svoje impozantne pojave koja dominira samim središtem grada. Tu priču krije Đulin ponor, ponor rijeke Dobre, koji se nalazi u centru grada pod Klekom. Mjesto je to koje priča priče ne samo o snazi prirode i najdužoj hrvatskoj rijeci ponornici, nego i o tragediji jedne ljubavi…

Dakle, ako posjetite Ogulin, Đulin ponor je mjesto koje je nemoguće zaobići. Svaka šetnja centrom dovest će vas upravo do kanjona i velike provalije koji si je vrijedno dubila rijeka Dobra. Sam njezin ponor, Đulin ponor, dubok je 40 metara, a najbolji pogled na njega pruža se iz Đulina vrta, koji se nalazi odmah nasuprot ogulinskom frankopanskom kaštelu, od kojeg ga razdvaja Stara cesta. Upravo s tog vidikovca jasno ćete u liticama pred vama ugledati i lik muškarca. Upravo to je, kaže predaja nastala još u 16. stoljeću, Milan koji traži svoju voljenu, predivnu Đulu.

Dakle, legenda govori o prelijepoj djevojci Đuli ili pak Zulejki, kćeri Ivana plemenitog Glušića, zapovjednika ogulinske tvrđave. Sukladno tadašnjem običaju, ona se trebala udati za plemića, no sudbina je htjela drugačije. Naime, u to su se doba vodile bitke s Turcima, a u gradu se pojavio mladi krajiški kapetan Milan Juraić, piše na stranicama HTZ-a. Oni su se zaljubili praktički na prvi pogled. No, njihova ljubavna priča bila je naglo prekinuta – Milan je poginuo na bojištu, a Đula se bacila u ponor rijeke Dobre. Đulin ponor, koji danas nosi njezin ime. Lik muškarca u stijeni kojeg danas možete ‘rekonstruirati’ uz pomoć mašte, navodno je upravo lik Milana koji gleda prema misterioznom tamnom otvoru i traži svoju dragu.

No, Đulin ponor ‘uvod’ je i u ogulinski podzemni svijet, s kojim se, primjerice u svojim bajkama igrala i sama Ivana Brlić Mažuranić, književnica rođena upravo u tom gradu. Naime, Dobra nestaje u Đulinu ponoru, u utrobi zemlji i nastavlja dalje teći kroz jedan od najvećih špiljskih sustava u Hrvatskoj, po imenu Đulin ponor- Medvednica. U njemu su istraživanja započela još 1926. godine. Sustav je dug više od 16 kilometara (zasad istraženih), a doslovno se prostire ispod grada. Od njegovih mnogobrojnih podzemnih prolaza, upravo glavni prati smjer glavne ulice u Ogulinu, Bernardina Frankopana, a ‘prati’ ga i poučna staza u gradu.

Misteriozni je to, od svakodnevnih pogleda skriven, ali i opasan svijet. Riječ je o aktivnom ponoru, sa stalnim vodenim tokovima, koji nerijetko poplavi, navodi se na stranici Speleologija. Svijet je to i neobičnih imena koja još dodatno pobuđuju maštu – Gandalfov i Elfski čvor, Patuljkop, Vilin-luke, Iza zrcala… Neka imena lokacija u sustavu vezana su i uz neka događanja zabilježena tijekom istraživanja, primjerice Foto sifon u kojem je izgubljen objektiv ili pak Ivin skok, što je u biti ime koje prepričava zgodu o padu. Tu su i Posljednje pristanište, ali i Mamutove oči, Gaudijeva cijev, Ramzesovo korito, Ključanica, Šank, Štakorova dvorana, Krtičina jazbina, Jezero mršave žabe, kao i Glasna voda, Skriveni potok, Crni gaz, Dvorana sivih maglica i Kanal vrtložnih lonaca…

Sama Dobra, koja je svojim djelovanjem zaslužna za neka od ovih živopisnih imena, pak je najduža hrvatska rijeka ponornica. Izvire iz dva izvora – kod Bukova vrha i kod Skrada – a njihove vode tvore vodeni tok dug oko 108 kilometara. Dobra se u biti može podijeliti na tri dijela – od izvora do Đulina ponora u Ogulinu zove se Ogulinska Dobra i dugačka je 40-ak kilometara. Gojačka Dobra ponire u Ogulinu te se na površini ponovno pojavljuje kod sela Gojak, dok njezin tok nakon tamošnje hidroelektrane Gojak nazivaju Donja Dobra.