Prošetali smo se istarskim gradom u kojem su mace vladarice ulica: svi ih hrane, neke spavaju u crkvi, a sad imaju i svoju izložbu

U Istri je gotovo nemoguće zacrtati si odredište i odvesti se ravno do njega. Kad se pred vama pojavi neki gradić na brežuljku, teško je odoljeti znatiželji i ne skrenuti s puta, barem nakratko. Nama je ovaj put, dok smo se vozili do Novigrada, za oko zapeo Buzet. Popeli smo se do njegove stare gradske jezgre i već nakon nekoliko koraka bilo nam je drago što jesmo. Slikovite kamene uličice potpuno su nas oduševile, a posebno su nas se dojmile buzetske mace. Pitome, njegovane, čiste, uhranjene i mazne, jedna ljepša od druge, dočekivale su nas na svakom koraku. I najbolje od svega, ovih dana dobile su i izložbu posvećenu samo njima.

Znakovito nazvana ”Tihi gospodari grada”, otvorena je 13. rujna u Zavičajnom muzeju Buzet, a nastala je kao dio kulturnog programa poznate manifestacije ”Subotina po starinski”. Riječ je o autorskom djelu stručnog tima Pučkog otvorenog učilišta ”Augustin Vivoda” u Buzetu, čiji je cilj kroz umjetnički i dokumentarni pristup prikazati blisku sponu između starogradske jezgre i njezinih četveronožnih stanovnika.

Ideja za izložbu rodila se sasvim spontano. Djelatnici učilišta svakodnevno susreću mačke koje svrate do njih ili se jednostavno odmaraju na kamenim stepenicama i šternama. Svaka je posebna na svoj način, no jedna se ipak ističe. To je maca s trga koja službeno nema vlasnika, ali zato ima čitav krug ljudi koji se o njoj brinu. ”Hrani je gospođa koja čisti crkvu, kao i susjedi. Često zna biti u zgradi katastra, svako malo dođe do nas, a nerijetko zadrijema i u crkvi”, kažu nam iz učilišta.

Upravo su takvi dirljivi prizori bili inspiracija za ”Tihe gospodare grada”. Autor fotografija je muzejski kustos Saša Nikolić, koji se i inače bavi fotografijom. Dva tjedna objektivom je pratio starogradske mace. Snimao ih je dok uživaju na toplom kamenu, ugrijanim pragovima kuća i u vrtovima, prikazavši Buzet iz jedne sasvim drukčije, mačje perspektive.

Na fotografijama su buzetske mace nježne, pospane i znatiželjne, ali i ponosno teritorijalne, poput pravih čuvarica svojih ulica. Posebnu ulogu u čitavoj priči ima i sam Buzet, svjetlo njegovih ulica, kamena pročelja, prozori i sjenoviti prolazi. Autorica predgovora izložbe, Sabina Damiani, opisuje je kao svojevrsni hommage buzetskim gradskim mačkama koje su svakodnevno uz ljude, a ipak tako često ostaju tiho u pozadini.

Izložba pritom podsjeća i na dugu povijest suživota čovjeka i mačke. Njihovo pripitomljavanje tradicionalno se povezuje sa starim Egiptom, gdje je Bastet, kći boga Ra, prvotno bila prikazivana kao lavica, a potom kao domaća mačka. Mačke su vrlo rano postale i prave svjetske putnice. Postoje, naime, hijeroglifi na kojima se mogu vidjeti mačke koje s trgovcima putuju brodovima po Sredozemlju.

Osim što su bile društvo mornarima, imale su i važan zadatak: lovile su štakore i miševe koji su uništavali zalihe hrane te glodali užad i drvene dijelove brodova. Također se smatralo da mačke mogu predvidjeti (ne)vrijeme i da mornarima donose sreću. Britanska mornarica čak je izdvajala poseban tjedni iznos kojim su se brodskim mačkama kupovale poslastice u kantini. Taj običaj zadržao se sve do sredine 20. stoljeća, kad je nestao uglavnom zbog strožih karantenskih zakona.

Nakon što ih upoznaju na uvećanim fotografijama u Zavičajnom muzeju Buzet, posjetitelji mogu krenuti u šetnju starom jezgrom grada i pokušati ih pronaći na njihovim omiljenim mjestima, odnosno prirodnim staništima. Izložba ”Tihi gospodari grada” traje do 9. listopada, a muzej je otvoren svaki dan od 9 do 15 sati. Ulaznica vrijedi i za stalni postav u kojem vas čekaju lapidarij, etnografska zbirka, gradska apoteka, arheološka zbirka antike i srednjeg vijeka te zbirka Mira Blažinčića s namještajem i predmetima koji svjedoče o nekadašnjem gradskom životu Buzeta.