Camino poznaje cijeli svijet, a ovu rutu samo rijetki. Možete noćiti u nekim od najljepših gradova u Europi i ne bankrotirati

Dok svi pričaju o vjerojatno najpoznatijem „hodočašću“ Camino de Santiago, hvale se nizom fotografija prije samog polaska na put, dijele mudre i srcedrapajuće spoznaje nakon nekoliko dana hodanja (neka se nitko ne uvrijedi, i sama sam ovo činila) te nakon povratka kući gostuju u emisijama kako bi ispričali iskustvo koje im je promijenilo život, malo tko zna da u našem susjedstvu postoji unaprijeđena verzija „Camina“.

Put koji je tek možda stotinu ili dvije mlađi od španjolskog dug je čak 2000 kilometara, a šetnja započinje u engleskom gradu Canterburyju, a završava u Rimu. Oni koji su prohodali cijelu Via Francigenu tvrde da je 100 dana hodanja dovoljno; nisam išla provjeravati, radije sam se držala talijanskog dijela rute. Visoko u Alpama, na prijevoju Veliki Sveti Bernard na otprilike 2 473 metra nadmorske visine, gdje se iz Švicarske ulazi u Italiju, počinje talijanski dio ove rute. Većina ljudi odabire baš ovu točku za početak svog puta; međutim, ja sam za svoj start odabrala nešto južniju lokaciju, točnije grad Sienu.

Prije nego što nastavim dalje, ovdje bih odmah pokušala opravdati tvrdnju s početka teksta da je Via Francigena unaprijeđena verzija Camina. Nema sumnje da ćete tijekom više od 800 kilometara šetnje kroz Španjolsku naići na šarmantna mjesta, prekrasne gradove, impresivnu prirodu, fascinantnu arhitekturu, i nedvojbeno je Camino snažniji kao fenomen hodočašća, ali Via Francigena ima nešto što Camino ne može ponuditi u istoj mjeri. Put do Rima prolazi kroz jednu od najgušćih koncentracija povijesnih gradova u Europi. Hodajući Francigenom pratite srednjovjekovni put prema svetom gradu, ali i prolazite kroz dvije tisuće godina europske arhitekture i urbanizma.

Osim toga, dok niste u nekim od najdivnijih gradova na svijetu, šećete se poljima kroz Toskanu i Lacij, na putu se zaustavljate u talijanskim vinarijama kako biste uzeli predah ili objedujete na nekom od imanja gdje će vas vlasnici rado primiti kad shvate da ste pješice na putu prema vječnom gradu. Sada kada vam je fotografija s vašeg screensavera opisana riječima i, nadam se, dobila okus i miris, vjerojatno se pitate o financijskom aspektu ovog puta.

Ovisno o tome kakvi su vam apetiti, ovaj put od 15 dana može vas koštati najviše oko 750 eura (ako ste skromni i dobro se pripremite) ili tko zna koliko tisuća eura, ovisno o tome koliko želite potrošiti. Bit je u tome da Via Francigena funkcionira jednako kao i Camino de Santiago. Kada se odlučite odakle želite krenuti, prije samog početka bitno je nabaviti hodočasničku putovnicu.

Ne treba vam nikakva potvrda o tome kojoj religiji pripadate i pripadate li uopće nekoj; jednostavno možete naručiti putovnicu preko službene stranice ili ju kupiti u gradu koji će vam biti početna točka. Putovnica vam prije svega služi kao dokaz da ste „hodočasnik“ i omogućuje vam noćenje u katoličkim samostanima i ustanovama koje su najjeftinija opcija prenoćišta. Prenoćišta uz crkve, samostane ili ona koja pripadaju općini obično se plaćaju na principu „donativo“, odnosno koliko ostavite, ili je iznos najviše 20 eura za krevet i doručak. Svakako uzmite u obzir da ova prenoćišta imaju svoja pravila ponašanja i određeno vrijeme kada se zatvaraju; obično je to najkasnije u 21 sat.

Ako se pak odlučite da ne želite spavati u samostanima, što je svakako veliki propust, jer se prije svega radi o vrijednim građevinama koje su stare stoljećima i tamo možete upoznati mnoštvo zanimljivih ljudi, postoje opcije malih hotela ili B&B koji nude popust za hodočasnike (za što će vam opet trebati putovnica kao dokaz). Noć s doručkom u takvom smještaju je otprilike oko 30 do 40 eura, što je doista prihvatljivo i isplativo.

Kao što sam ranije napomenula, Via Francigena prolazi kroz mnoštvo gradova tako da se ne trebate brinuti za hranu ili piće. Uvijek ćete na putu naići na dobar doručak, ručak ili večeru, a pojedini barovi i restorani, kao i u Španjolskoj, nude „pilgrim menu“, odnosno hodočasnički obrok, koji je cjenovno znatno povoljniji. Iskreno, to je dobra opcija ako želite pripaziti na svaki euro, ali budimo iskreni, u Italiji ste; ako ikako možete, dopustite si da se počastite tu i tamo njihovim delicijama, to je svakako vrijedan dio iskustva ovog puta.

Konačno, za kraj, otkrivam da postoje različite opcije kako ćete iskusiti ovo putovanje. Prije svega, ono jest hodočasnička ruta pa većina ljudi pješači (iako je put još poprilično nepoznat pa nećete susretati puno ljudi). Via Francigena je vrlo dobro organizirana pa možete sami za sebe odlučiti koliko možete dnevno pješačiti, bilo to 10, 20 ili 30 kilometara, ili ne pješačiti uopće. Mnogi suputnici koje sam srela tijekom puta odlučili bi se dnevno samo na kratku šetnju, a potom bi se ukrcali na autobus ili vlak do sljedeće destinacije i platili kartu samo par eura.

Svaka opcija je dopuštena i prihvatljiva, ali iz vlastitog iskustva preporučujem da se odvažite na hodanje. Izaberite rutu koja vam najviše odgovara, izračunajte koliko bi vam dana i novca trebalo i iskusite taj put šetajući. Jer nisu zaludu svi svjetski pisci lamentirali o hodanju; ima nešto posebno i neopisivo kad osjetite svaki kamenčić i svaku sekundu tog puta; polagano kretanje kroz gradove i prirodu dopustit će vam da upijete svaki detalj kulture i života ove prekrasne zemlje.