BISER MAROKA
Putopisi
Sve boje Indije: Najšareniji festival na svijetu koji simbolizira zajedništvo, oprost i ljubav
Crvena, plava, žuta, ružičasta, zelena… Sve boje iz palete lete zrakom, buka, glazba, smijeh, veselje, ludilo, prštanje energije…HAPPY HOLI! Na Holi festivalu bila sam u Rishikeshu, u Indiji 2017. godine. Dugo sam planirala i priželjkivala put u Indiju i napokon mi se ostvario. Putovala sam sama s jednom regionalnom agencijom koja je imala u ponudi mjesec dana putovanja kroz sjevernu Indiju baš u vrijeme Holi festivala. Nisam to mogla propustiti! Krenuli smo iz Dehlija i vlakom prošli Dharamsalu, McLeod Ganj (trenutni dom Dalaj lame), Agru (nisam mogla propustiti vidjeti Taj Mahal, naravno), Amritsar (sveti grad Sikha) i stigli do Rishikesha u kojem smo proslavili Holi – festival boja!
HOLI U RISHIKESHU – INDIJSKI FESTIVAL BOJA KOJI SLAVI SREĆU I LJUBAV
Rishikesh ili Hrishikesh, smješten je na rijeci Ganges 25km sjeverno od svetog grada Haridwara. Grad je dobio ime prema sanskrtskom nazivu za boga Vishnua, a često ga nazivaju i „The Gateway to the Himalayas“. Sveta rijeka Ganges dijeli grad na dva dijela koja spaja nekoliko visećih mostova. Onaj glavni uvijek je krcat pješacima, motociklistima, majmunima, kravama i sve se ljulja pa je onima koji imaju problem s visinom, kao ja, vrlo zabavno prelaziti s jedne na drugu stranu, ali bar sam se malo pozabavila svojim strahom i svaki je prelazak bio sve lakši.
Grad ima predivnu energiju, ljudi su, kao i u svim dijelovima Indije koje sam posjetila, vrlo pristupačni, ljubazni i simpatični. U Rishikeshu sam prvi puta susrela žene koje, obučene u sarije živopisnih boja, stoje na ulici u malim grupicama i naplaćuju ukoliko se želite fotografirati s njima. Na ulicama se i danima prije Holija može kupiti boja u prahu, a veselje i uzbuđenje osjećaju se u zraku.
Holi festival, poznat i kao „festival proljeća“, „festival boja“ i „festival ljubavi“ jedan je od najpopularnijih hinduističkih festivala kojim se slavi pobjeda dobra nad zlom, završetak zime i dolazak proljeća. Holi se slavi sredinom ožujka, u noći punog mjeseca (Purnima) prema indijskom kalendaru. Iako je originalno potekao iz Indije, Holi se slavi i u drugim zemljama u kojima žive hinduisti – Nepalu, Pakistanu, SAD-u itd. 2017. godine Holi se slavio 17. ožujka, a ove će se godine slaviti 29. ožujka.
KAKO JE NASTAO HOLI?
Slavlje počinje noć prije paljenjem krijesa kojim se simbolizira smrt božice Holike opisana u Vedama, a sljedeći se dan slavi Rangwali Holi. Postoje brojne legende o Holiju i njegovom slavlju, a vežu se uz tri glavna hinduistička božanstva – Krishnu, Vishnu i Shivu, ovisno o smjeru u hinduizmu. Legenda o Holiju, koju sam čula u Rishikeshu od lokalnog vodiča, veže se uz božanstvo Krishnu kojeg je ženski demon Putana otrovala pri rođenju svojim mlijekom i Krishna je poprimio crnu boju lica zbog koje je bio nesretan jer je mislio da se neće svidjeti Radhiki u koju je bio zaljubljen. Krishnina majka predložila mu je da zamoli Radhiku da oboji njegovo lice kojom god bojom poželi. Ona je pristala, ta se ideja pretvorila u igru bojama i tako se rodila ljubav između Krishne i Radhike.
Tradicionalno, boje za Holi (gulal) dobivaju se iz raznih biljaka i začina, kao što su kurkuma, nim, tulsi, grožđe, cikla, čaj, a u novije doba i sintetske. Najčešće korištene boje su crvena, narančasta, zelena, plava, žuta, ljubičasta, roza, smeđa i crna. Mi smo bili obojani i prije samog Holija jer smo noć prije išli pogledati krijes i sudjelovati u puji, svetom ritualu koji se izvodi prije svake velike svečanosti, a u kojem se određenom božanstvu daruje svjetlo, cvijeće, voda ili hrana uz ljubav, zahvalnost i odanost. Već pri samom prilazu krijesu doletjelo je nekoliko boja prema nama tako da smo već tada vidjeli što nas čeka sutradan.
NA SAM DAN FESTIVALA GRAD VRVI BOJAMA, GLAZBOM I SMIJEHOM
Na dan Holija, pri samom izlasku iz sobe, osoblje hotela zasulo nas je bojama i cvijećem, a do dolaska u centar grada već smo bili kompletno prekriveni svim bojama koje možete zamisliti. Holi je festival koji se predivno uklapa u samu Indiju i sve njene boje. Osim bojom, prema tradiciji se baca i voda, a sudjeluju svi koji se nađu na ulicama toga dana. Nitko, naravno ne pokušava eskivirati slavlje i svi žele sudjelovati u igri bojama. Nema razlike između lokalaca i stranaca, žena, muškaraca, djece, mladih ili starih. Svi sudjeluju, svi se vesele, svi „nadrapaju“. Sakriti se možete jedino u hramove jer su svi restorani, kafići i dućani zatvoreni i otvaraju se tek predvečer.
Boje se kupuju na štandovima, a ponekad vam netko na ulici udijeli malo svoje boje ako primijeti da nemate čime uzvratiti. Boje se bacaju, ali i nanose rukama najčešće na obraze, ali i drugdje po tijelu prolaznika uz povik „Happy Holi!“. I zaista je happy jer grad vrvi bojama, glazbom, smijehom i odličnim raspoloženjem.
FESTIVAL KOJI SIMBOLIZIRA ZAJEDNIŠTVO, OPROST I LJUBAV
S prijateljima s kojima sam se povezala na putovanju sam se dogovorila da će samo jedna osoba tijekom festivala imati mobitel s kojim će fotkati sve jer je šansa da izgubite i uništite mobitel vrlo velika, kao i mogućnost da se okupa u mješavini boje i vode. Sve dokumente i mobitele stavili smo u plastične vrećice pa u torbice koje idu oko struka ispod odjeće. Držali smo se skupa koliko smo mogli jer smo htjeli zajedno proslaviti, ali nije nam baš uspjelo jer su gužve nezamislive, a dovoljno je da vam samo jednom boja uđe u oči da više ništa ne vidite.
Za Holi sam namjerno obukla bijelu majicu kako bi sve boje došle do izražaja, a kako i inače nosim turbane, tako sam i za Holi zavezala turban kako mi boja ne bi ušla u kosu. Taj je plan bio odličan u teoriji, ali loš u provedbi jer sam dio kose ostavila izvan turbana pa sam djelomično ružičastu kosu imala i mjesecima nakon povratka iz Indije. Svim ženama u grupi sam također vezala turbane, neki su spasili stvar, ali većina nas je promijenila boju kose nakon Holija. Veselje, smijeh, bliskost, euforija uz sve te boje u zraku čine Holi neopisivim doživljajem i svime onime što bi on trebao nositi sa sobom – zajedništvo, oprost, ljubav, sreću i veselje novog početka.
POLIJEVANJE VODOM TAKOĐER JE DIO TRADICIJE
Jedina stvar koja mi nikako nije legla, a dio je tradicije za Holi, bilo je polijevanje vodom. Voda u Indiji, naravno nije za piće, a čak se preporučuje i prati zube flaširanom vodom. Unatoč tomu što nemam problema s različitim standardima čistoće i što sam cijelo putovanje prošla vlakom, većinom noćnim, bacanje vode na Holiju mi je bilo malko previše.
Ludilo koje vlada gradom u kombinaciji s tim polijevanjem vodom u nekom mi je trenutku bilo preplavljujuće i bio mi je potreban predah. Zajedno s još nekoliko prijatelja iz grupe ušla sam u dvorište jednog hrama gdje smo mogli odmoriti. Tamo smo uspjeli napraviti nekoliko fotki, a i jednoj smo curi pomogli isprati boju iz očiju i grla. Stvarno nije ugodno kada boja dospije u usta i oči, ali s vremenom smo se naviknuli vidjeti svijet ispred sebe prekriven crvenom, rozom ili zelenom bojom.
Nakon odmora, mogli smo nastaviti dalje. Čim smo izašli iz dvorišta hrama, novi sloj boje prekrio je naša lica i tijela, a bubnjevi, glazba i smijeh napunili nam uši. Tek se predvečer malo smirilo ludilo i restorani, kafići i dućani otvorili su svoja vrata. Indijska hrana s okusom boje u prahu jedinstveno je iskustvo!
NESVAKIDAŠNJI PRIZORI I IŠČEKIVANJE OVOGODIŠNJE PROSLAVE
Danima nakon Holija skidala sam boju s kože i kose, a sva odjeća koju sam nosila na Holiju završila je u smeću, kao što sam i planirala. Boja se preslikala i na posteljinu, ručnike, odjeću pa čak i na ruksak s kojim sam putovala. Na svim sljedećim destinacijama koje smo prošli ljudi su nas pitali kako nam je bilo na Holiju i dovikivali nam „Happy Holi!“ zbog šarenih kosa.
I sada, gotovo četiri godine nakon mog posjeta Indiji, rado se sjetim proslave Holija, svih boja, glazbe, ludila i smijeha kojima se orio Rishikesh tih dana. Naravno, odmah sam poželjela ponovno otići, što ću sigurno ostvariti čim prije. Svakako ću popratiti ovogodišnji Holi jer me baš zanima kako će izgledati s obzirom na epidemiološke mjere i ostale preporuke u ovim izazovnim vremenima.