Slobodan u Zagrebu vodi trgovinu bez blagajne i cijena: “Ako ti se nešto svidi, možeš to uzeti uz simboličnu donaciju”

„Ovo je priča za sve“, govori nam Slobodan Miščević dok razgovaramo s njime okruženi veselim bojama zidova i mnoštvom odjevnih predmeta, igračaka i knjiga u malom dućančiću u Španskom u Zagrebu. Na prvu, ‘ta priča’, izgleda kao da smo ušli u šareni i veseli second hand shop. No, ovaj dućan ipak nije to. Riječ je o Obiteljskom karitativnom dućanu, poznatom pod skraćenicom KOD, njegovoj novoj, drugoj podružnici, nakon one koja je u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici zaživjela još 2020. godine.

I ovaj KOD, smješten na adresi Gustava Krkleca 3, po mnogočemu je poseban, a njegova je najočitija karakteristika ova: na pultu gdje bi inače stajala kasa, stoji kutija za donacije. KOD, što ovaj u Španskom što onaj u Zvonimirovoj ulici, hrvatska je verzija ‘charity shopa’ koji su, kako objašnjava voditelj KOD-a Slobodan Mišćević, poznat i pod nadimkom Mićo, rašireni primjerice po Engleskoj i koji ljudima omogućavaju da ne troše ogromne svote novaca za stvari koje im trebaju.

„Ovo nije dućan samo za siromašne i potrebite, ovo je priča za sve”, ponavlja on. „Svi mogu biti i korisnici i donatori, no volimo naglasiti da KOD nije mjenjačnica, dakle ne funkcionira po principu ‘uzmem ovu stvar, a donesem onu’, nego onaj tko ima viška stvari donese, a netko drugi, kome se neka stvar svidjela, tu stvar izabere, produži joj vijek trajanja i još za to može dati jednu simboličnu donaciju s kojom ćemo mi ponovno pomoći nekome dalje. I to je fenomenalna stvar… A, ako netko doista nema i u potrebi je, njemu ćemo tu stvar, naravno, pokloniti”, govori.

No, krenimo od samih početaka. Kako je uopće došlo do toga da smo ovih dana s Mišćevićem pričali među šarenim zidovima? Sve je krenulo još 2020. godine, kada je Udruga veterana, vojnika i domoljuba, koje je on  dopredsjednik, u Zvonimirivoj 73 pokrenula prvi KOD. Do otvaranja tog dućana došlo je nakon što ih je inspirirao Tomislav Tuškan, pokretač dobrotvornog dućana Qanah, inače projekta Udruge Jedan.

“Obitelji Tuškan sam jako zahvalan za cijelu ideju i Tomislav je velikim dijelom bio inspiracija. On je hrvatski branitelj iz Vukovara, a upoznali smo se na jednoj duhovnoj obnovi u Crikvenici. Pitao sam ga što radi i on mi je rekao da vodi jedan jedan humanitarni dućan. U tom trenutku iza mene je bilo teško razdoblje života, došao sam tamo tražiti boga i mir, a s vremenom smo se upoznali i on mi je rekao da bi to mogla biti priča za mene, da ja imam tu emociju, da mogu dotaknuti ljude…”, priča Mišćević.

A kad priča, Mišćević to radi smireno, ali doista s nekom emocijom. Ona probija iz njega između čestih citata riječi iz pjesama i Biblije, i ne može je sakriti. S druge strane, stječemo dojam, slušajući njegove priče, da neprestano nešto radi. Kaže da se i njegova supruga, s kojom je već 29 godina u braku, ponekad pita odakle mu toliko energije. Naime, ovaj 55-godišnji veteran, otac dvoje djece, ne samo da pomaže potrebitima, što u samim KOD-ovima, ali i na terenu, nego je i Velikoj Gorici u kojoj i živi, svojedobno osnovao i badminton klub. Taj mu je sport, uz zdravu prehranu, jedna od strasti, a povremeno, kaže, pomaže i kao pomoćna dadilja u vrtiću-obrtu svoje supruge.

Obitelj mu je nešto najvažnije na svijetu, a upravo zato i sam naziv dućana u sebi sadrži riječ „obiteljska’. Elektrotehničar je, no nema ni dana u struci, no zahvalan je, kako je u vojnoj mirovini, što ima vremena koje može iskoristiti za pomaganje drugima. Već godinama to je radio, u 12 metara četvornih i bez struje, u KOD-u u Zvonimirovoj. To može izdržati, kaže on uz smijeh, ‘samo netko tko je malo lud i zaljubljen’. No, sada je dodaje, inicijativu u ozbiljnijoj mjeri prepoznao i grad Zagreb, uz čiju podršku sada po novom djeluju – 1. listopada osnovan je tako i KOD Trešnjevka, kao još jedna podružnica ove vrste dućana.

KOD Trešnjevka, ovdje u Španskom djeluje u prostoru u kojem je dva dana u tjednu dosad radila, a i dalje radi, Qanah. Oni su sada, kaže, popunili ovo preostalo vrijeme, a prijavili su se i na natječaj za prostor u Ratarskoj pa bi KOD mogao uskoro dobiti i svoju treću podružnicu. Cilj je da dućani tog tipa koji pomažu ljudima niknu i po ostatku grada, a ultimativni san da budu i specijalizirani. No, zasad djeluju dva. Ovaj najnoviji radi ponedjeljkom, četvrtkom i petkom od 10 do 13, subotom od 10 do 14 sati, a srijedom od 10 do 13 te od 16 do 18 sati. Utorak je ‘rezerviran’ za punjenje dućana i slaganje robe.

Pitali smo ga i što on misli, kao čovjek koji ‘radi sa stvarima’ – imamo li danas, kao društvo, previše i znamo li to cijeniti. On sam se prisjeća kako je odrastao u nekim drugim vremenima kada, kako kaže, nije bilo kao danas kada svi imamo po pet, šest tenisica, za svaku prigodu neke. Imao je jedne, govori smijući se, i nove su se kupovale kad bi ove pukle pa je kao dijete znao udarati sa starima po rinzolu kako bi se to doista napokon dogodilo i kako bi mogao tražiti nove.

“Lijepo je pratiti modu, sve super, ali skloni smo pretjerivanju. Jesmo li zahvalni, to je pitanje za svakog ponaosob. Ja sam zahvalan Bogu za sve, prvenstveno za obitelj… Ako me netko pita što je najvažnije to je obitelj, a što bih najviše htio, to je postati djed, da sve bude u redu, da budu zdravi, da budu sretni, i moja nacija i moji susjedi…” , govori, a upravo iz te zahvalnosti rodila se i ideja KOD-a, napominje.

“Uvijek čovjek može pasti, ali može i ustati. Hrabrost je ustati i reći nekom drugom da je to moguće i za njega. U znak zahvalnosti Bogu se rodila ideja KOD-a i zato je želim širiti dalje. Bilo je stvarno perioda kad nije bilo dobro, uvijek je obitelj stajala uz mene, moja žena i djeca. Iza svake uspješne priče stoji obitelj, i to ne ono stereotipno, tvrdo… Zato je ovo poseban dućan, gdje možete popiti kavu, ovdje možete doći, zadržati se, podijeliti neku potrebu…”, govori on te dodaje kako osim u dućanu Udruga, a samim time i KOD, djeluje i na terenu, u suradnji sa svojim partnerima primjerice udrugom Pet plus. Jučer su, primjerice, vozili peć jednom korisniku.

Ovim projektom, Miščević se nada razbiti i neke stereotipe oko rabljene robe – općenito nevoljkosti ili pak srama ljudi da je uzmu besplatno ili pak uz donaciju. “Zasigurno ima ljudi kojima je to možda nezgodno. No uvijek apeliramo na one koji doniraju stvari da one budu uredne i čiste, da ne doniraju drugima ono što i sami ne bi stavili na sebe. I zašto onda to ne bismo nosili? Nema razloga za predrasude, to je upotrebljiva stvar. A to mogu biti i velike stvari, frižideri, vešmašine, netko mijenja kuhinju, a ta je kuhinja nekome uvijek dobrodošla… Ne možemo je staviti u prostor, ali djelujemo i tako da sliku objavimo na stranici i tako spojimo ljude”, objašnjava.

Pitamo ga što im trenutačno treba i što bi ljudi mogli donirati, no on sve poziva da trenutačno ne doniraju, nego da dođu i nešto uzmu, primjerice odaberu predmete kojima će darivati najbliže za Božić. “Sada bih pozvao ljude da samo dođu nešto izabrati jer imamo jako puno prikupljenih stvari na skladištima”, kaže.