Raskošna vrata s 12 grčkih stupova simbol su mira i jedinstva, a čuvaju ih konji koje je svojedobno “ukrao” Napoleon

Berlin je, bez sumnje, jedan od najživopisnijih gradova u Europi. U njemačkoj prijestolnici, u kojoj živi skoro tri i pol milijuna stanovnika, vješto se isprepliću prošlost i sadašnjost, a turisti je obožavaju zbog njezinih nevjerojatnih znamenitosti, bogate kulturne scene i ležerne atmosfere. To je grad koji se neprestano mijenja i u kojem je sve moguće. Ovu metropolu krase upečatljivi kontrasti – povijesne građevine stoje uz bok modernoj arhitekturi, a osim Berlinskog zida, jedna od najfotografiranijih atrakcija grada su i trijumfalna Brandenburška vrata.

Brandenburška vrata nekad su bila simbol njemačke podjele tijekom Hladnog rata, a danas su nacionalni simbol mira i jedinstva. Vrata su visoka 26, široka 65,5 i dugačka 11 metara. Smještena su na Pariškom trgu (Pariser Platz), sjeverno od njih nalazi se njemački parlament (Reichstag), dok je na južnoj strani Memorijalni centar Europe posvećen Židovima stradalima u Drugom svjetskom ratu.

Brandenburška vrata od pješčenjaka dao je izgraditi pruski kralj Fridrik Vilim II., koji ih je zamislio kao dostojanstven završetak veličanstvenog bulevara Unter den Linden u srcu Berlina. Nastajala su između 1788. i 1791. godine prema nacrtima arhitekta Carla Gottharda Langhansa starijeg i po uzoru na prilazne trijemove čuvene atenske Akropole. Zato imaju 12 grčkih stupova u dorskom stilu, po šest sa svake strane.

Dvije godine nakon što su Brandenburška vrata napokon dovršena, kipar Johann Gottfried Schadow na vrh istih postavio je kvadrigu, antičku dvokolicu koju vuku četiri konja, čije uzde drži Victoria, božica pobjede. Ova skulptura, simbol mira koji ulazi u grad, s Brandenburških vrata skidana je u nekoliko navrata. Prvi put 1806., kad ju je, nakon što je porazio Prusku, francuski vojskovođa Napoleon dao prevesti u Pariz kao ratni plijen i znak svoje pobjede. Godine 1814., nakon Napoleonove prisilne abdikacije, kvadriga je vraćena u Berlin. No, u Drugom svjetskom ratu teško je oštećena bombardiranjem pa je 1956. zbog rekonstrukcije morala biti uklonjena i zamijenjena kopijom.

Godine 1946., uslijed poslijeratne podjele Berlina i Njemačke, Brandenburška vrata pripala su sovjetskom sektoru. Kad je u kolovozu 1961. podignut Berlinski zid, našla su se u tzv. zoni isključenja te bila zabranjena za građane Istočnog i Zapadnog Berlina. Tako je ostalo sve do pada Zida 1989., kad Brandenburška vrata postaju simbol ponovnog ujedinjenja. Službeno otvorenje za javnost upriličeno je 22. prosinca 1989., a svečanost je pratilo više od 100.000 ljudi. Nažalost, kvadriga je tijekom te proslave bila znatno oštećena, no restaurirana je dvije godine kasnije.

Ova Vrata smatraju se jednom od najljepših građevina neoklasicističkog stila, a danas se ispred njih često održavaju koncerti i druge kulturne manifestacije poput, primjerice, Festivala svjetla.