Zaboravite Nessie i Yetija, zloglasni nilski krokodil Gustave stvarno postoji i navodno je već usmrtio 300 ljudi

Škoti imaju svoje čudovište Nessie iz jezera Loch Ness, Nepalci Yetija, mitološko stvorenje nalik majmunu koje navodno nastanjuje himalajski planinski lanac, a Amerikanci samotnjaka Big Foota, za kojeg kažu da luta divljinama SAD-a i Kanade. No samo jedno čudovište na svijetu optuženo je za ubojstvo čak nekoliko stotina ljudi. To je nilski krokodil ljudožder Gustave iz Burundija u Africi, koji pliva jezerom Tanganjika i deltom rijeke Rusizi te ulijeva strah u kosti lokalnom stanovništvu.

Patrice Faye, samouki prirodoslovac rođen u Francuskoj, život je posvetio praćenju ove zvijeri, a još u ožujku 2005. godine procijenio je da Gustave ima 60 godina, dugačak je oko 6 metara i težak nešto manje od tone. Zapisi o njegovim napadima na seljane koji žive na sjeveroistočnim obalama Tanganjike datiraju iz 1987. Izvješća očevidaca gotovo uvijek opisuju abnormalno velikog krokodila s istim ožiljkom na vrhu glave, za koji Faye misli da je trag stare rane od vatrenog oružja.

Upravo je herpetolog Faye bio taj koji je burundijskom čudovištu dao ime Gustave. Prati ga još od kasnih 1990-ih, a njegova saznanja o spomenutom krokodilu postala su tema intrigantnog dokumentarnog filma ”Capturing the Killer Croc”, koji je 2004. emitiran na američkoj televizijskoj mreži PBS.

Priča se da je ovaj mužjak nilskog krokodila ljudoždera ubio od 200 do 300 ljudi, iako jedna novija procjena navodi da je pravi broj vjerojatno 60 ili manje. Ipak, Gustave je stekao mitski status te predstavlja strah i trepet u tom dijelu istočne Afrike. Patrice Faye i drugi znanstvenici pokušavali su ga uhvatiti tijekom dvije godine. Napravili su posebnu kavez-zamku u koju su postavili i skrivenu infracrvenu kameru te koristili nekoliko vrsta mamaca, ali nijedan od njih nije privukao Gustavea. Uhvaćeno je nekoliko manjih krokodila, ali ne i ovaj mitski.

Burundijska grdosija navodno ima čak tri ožiljka od metaka i još jednu duboku ranu na desnoj lopatici. Znanstvenici koji su proučavali Gustavea smatraju da mu njegova nevjerojatna veličina i težina ometaju sposobnost lova na okretan plijen poput riba, antilopa i zebri, prisiljavajući ga da napada veće i sporije životinje kao što su nilski konj i bivol, a meta su mu, očito, nerijetko i ljudi. Unatoč tome što se često naziva ljudožderom, lokalno stanovništvo tvrdi da leševe svojih žrtava često ostavlja nepojedenima.

U jednom članku o putovanjima kroz Burundi iz 2019., objavljenom u časopisu Travel Africa, napisano je da je Gustave ubijen. Nije rečeno kako, gdje i tko ga je usmrtio, a s obzirom na to da se o tome nikad nisu pojavili nikakvi fotografski dokazi, tu tvrdnju treba uzeti s rezervom. Kao i kod svih velikih čudovišta, često je teško odvojiti istinu od nagađanja. Jedino sigurno je to da će Gustaveova legenda još dugo užasavati ljude, barem dok sa sigurnošću zauvijek ne nestane u mutnim vodama Tanganjike, drugog najdubljeg jezera na svijetu, odmah poslije Bajkalskog u Rusiji…