Za ovaj kanal na Jadranu kažu da je blagoslov i prokletstvo: najveće jezero u Hrvatskoj zauvijek je povezao s morem

Vransko jezero, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, mjesto je susreta dviju plavih. Jedna je plava ona samog jezera, svijetlo plava, gotovo pa tirkizna. Druga, preko uskog grebena sazdanog od kamenja i maslina, jarka plava mora. Njih dvije upravo se tamo spajaju i ljube, kroz prolaze i pukotine u kršu dobro skrivene od pogleda ljudi, ali i kroz ljudskih ruku djelo, kanal Prosika. Iskopan je davno, kako bi se čovjek domogao plodne obradive zemlje, a od tada je s jedne strane blagoslov, a s druge prokletstvo, kao što to uostalom i inače bude kada se čovjek miješa u ono što je priroda osmislila… Ovo je njegova priča.

Kanal Prosika prokopan je 1770. godine. Radovi na njegovu prokopavanju, što je tada bio revolucionaran pothvat, trajali su 18 godina, a Vransko jezero s morem spaja na najužem dijelu krškog grebena koji ga odvaja od mora. Bio je to sudbonosni trenutak za cijelo područje: Vransko blato, odnosno Vransko polje su bili isušeni, a smanjila se i razina Vranskog jezera, i to trajno, za čak tri metra! Vodeni val koji je nastao prokopavanjem navodno je došao sve do otoka Murtera…

Prokopavanje kanala Prosika 810 metara dugog kanala započeo je knez Franjo Borelli Vranski 1752. godine. Prvotno je bio širok četiri metra i plići nego danas, no dodatno je produbljen krajem 19. stoljeća. Danas je širok osam metara, a ‘instaliran’ je i 30 centimetara visok prag iznad mora koji, nažalost, ne pomaže dovoljno u prodiranju slane vode u jezero.

Upravo je zaslanjivanje vode u Vransko jezero jedan od velikih izazova s kojima se to jezero te njegova flora i fauna suočavaju. Slana je voda oduvijek prodirala u jezero, kroz skrivene pukotine u ponegdje i manje od kilometra debelom krškom grebenu koji ga odvaja od mora. Te dvije vode, slana i slatka, oduvijek su se tamo miješale, no zbog klimatskih promjena te samog prokopavanja kanala rizici za slatku vodu Vranskog jezera postali su značajniji.

“Površinskim spajanjem Vranskog jezera s morem i smanjenjem visokih vodostaja omogućeno je obrađivanje velikih poljoprivrednih površina plodnog Vranskog polja koje se na sjeverozapadnom dijelu nadovezuje na jezero. Istovremeno, zbog površinskog i podzemnog otjecanja kroz kanal, kao i smanjenog sezonskog perioda strujanja slatke vode prema moru, jezero je postalo podložnije prodoru mora i zaslanjivanju”, pišu na stranicama parka prirode Vransko jezero.

Odmah do kanala Prosika nalazi se i istoimena lučica te baza za ribare, ali jedan od lokaliteta koji je poznat kao mjesto prirodnog prodiranja slane vode u jezero. Taj se lokalitet naziva Jugovir, a na putu do njega nalaze se i kamene vrše u tlu u kojima su nekada ljudi hvatali ribe. Osim tih vrša, tamo stoje i banjevi, skloništa izgrađena od kamenja, također bez vezivnog materijala, a u koji bi se ljudi sklanjali u slučaju nepogodnog vremena dok su obrađivali zemlju.

O tome kako riješiti problem zaslanjivanja vode jezera razmišlja se još od 1970-ih godina, a pokazalo se kako bi najbolja opcija bila obložiti Kanal Prosiku vodonepropusnim slojem te izgraditi zapornicu kojom bi se održavao vodostaj, a bez da se istovremeno ugrizi sustav obrane od poplava. U studenom 2024. godine završen je i projekt zapornice i kanala, radovi za započeli i trebali bi trajati godinu dana.

“Zapornicom na kanalu Prosika omogućit će se aktivnije upravljanje vodostajem Vranskog jezera i osiguravanje povoljnog vodnog režima, odnosno održavanje visokog zimskog vodostaja dulje u proljetni period, usporavanjem ‘istjecanja’ jezera kroz kanal. Zapornica i oblaganje kanala mjera su kojom se smanjuje rizik od zaslanjenja jezera, kao i razina zaslanjenja kad do njega dođe”, obrazlažu na stranicama Parka.