Posjetila sam podcijenjenu europsku metropolu i nije mi jasno zašto je turisti preskaču! Cijene su povoljne, arhitektura bajkovita, a muzeji odlični

Kad smo početkom godine prijateljica i ja počele planirati putovanje u Finsku te shvatile da letimo preko Rige, odmah smo se složile da nam je to savršena prilika da barem na jedan dan istražimo i prijestolnicu Latvije. Smještaj smo pronašle u samom srcu grada (zamislite da ste turist u Zagrebu i spavate na Trgu bana Josipa Jelačića, e baš tako smo mi prošle, prave sretnice), a dva noćenja u šarmantnom apartmančiću platile smo svega 115 eura. Da, 57,5 eura po osobi na lokaciji iz snova, u moderno opremljenom stanu s kupaonicom koja čak ima i podno grijanje! Ako vas zanima kako provesti dan u Rigi, u nastavku vam donosimo detaljan vodič za ovu čarobnu baltičku prijestolnicu.

Prvo krećemo na jutarnji izlet brodom po Riškom kanalu i rijeci Zapadnoj Dvini (Dauvi). Naravno, uz piće dobrodošlice koje je bilo uključeno u cijenu od 12 eura. Možete birati između vode ili soka, a za kuhano vino, pivo ili prosecco morate dodati još samo jedan euro. Ugodna plovidba u trajanju od 50-ak minuta pokazala se savršenom. Doživjele smo grad iz drugačije perspektive i vidjele neke od najznačajnijih znamenitosti, koje inače ne bismo stigle obići jer smo bile vremenski ograničene.

Prošli smo blizu spomenika slobode podignutog 1935. godine (izgradnju istog financirali su sami stanovnici Rige), zgrade Nacionalne opere, Riškog dvorca u kojem se danas nalazi ured predsjednika Latvije, radio i TV tornja čija najviša točka doseže čak 368,5 metara… Iako zapravo i nije bilo toliko hladno, zbog oštrog vjetra s Baltičkog mora osjećale smo se kao da smo u ”debelom” minusu, no vodič nas je prije isplovljavanja opskrbio toplim dekicama. Sve u svemu, zaista smo uživale upijajući sve povijesne i kulturne ljepote magične Rige.

Do starog dijela grada vraćamo se pješice. Hodamo uz rijeku Dauvu, gledamo novije stambene zgrade, a zubato sunce prati nas na svakom koraku. Svako malo pažnju nam privuče neka crkva, a Riga ih je uistinu prepuna. Ispred jedne susrećemo turistkinju iz daleke Kine, moli nas da je fotografiramo i pita odakle smo. ”Ajme, Hrvatska! Bila sam kod vas, kakva divna zemlja! I vrijeme vam je puno ljepše nego ovdje u Latviji”, smije se, veselo nas pozdravlja i nastavlja dalje.

Sljedeća postaja nam je Tri brata, kompleks od tri najstarije srednjovjekovne stambene zgrade u Rigi. Legenda kaže da su ih izgradila tri muškarca iz iste obitelji. U najstarijoj, ukrašenoj gotičkim nišama i stepenastim zabatom, odvijale su se proizvodnja i trgovina. Ista je izgrađena oko 1490., u vrijeme kad je Riga uspostavila bliske veze s nizozemskim trgovcima, a utjecaj te zemlje vidljiv je i na samoj arhitekturi kuće. Najmlađi brat, tj. treća, najuža i najmanja zgrada, datira iz druge polovice 17. stoljeća, a pročelje joj izgleda poput maske koja je njezine stanare trebala štititi od zlih duhova.

Žurimo dalje, čeka nas obilazak legendarne Kuće Crnoglavih, izgrađene u 14. stoljeću za potrebe gradskih čelnika, neoženjenih trgovaca i mornara, poznatih po svojem temperamentu, ali i velikom strašću za organiziranjem različitih proslava i kulturnih događaja. Nekoć se u ovoj zgradi, koja sa svim svojim upečatljivim bojama, mnoštvom detalja i neobičnim oblicima zbilja izgleda spektakularno, nalazila najveća kolekcija srebrnih predmeta na svijetu.

Kuća Crnoglavih uništena je u Drugom svjetskom ratu, a u nove temelje, postavljene 1995., ugrađena je i memorijalna kapsula. Od 2012. do 2016., dok mu se obnavljala službena rezidencija u Riškom dvorcu, u ovoj ljepotici bio je i privremeni radni prostor predsjednika Latvije. Danas se ondje nalazi Muzej koji možete posjetiti za svega 6,30 eura po osobi, razgledati raskošno uređene prostorije te uroniti u srednjovjekovnu atmosferu balova, večera i svečanih prijema.

Nastavljamo istraživati šarmantne uličice stare Rige, divimo se prekrasnoj katedrali sv. Marije, koja se počela graditi davne 1211. i najveća je srednjovjekovna crkva u svim baltičkim državama, a onda trčimo prema Latvijskoj akademiji znanosti, još jednoj monumentalnoj građevini s čijeg vrha za osam eura možete uživati u fantastičnom panoramskom pogledu na čitavu Rigu i rijeku Daugavu. Platforma je otvorena do kasno navečer i do nje vozi dizalo, što je veliki plus, pogotovo ako ste, baš poput nas, tog dana već napravile milijun koraka, a čeka vas još razgledavanja.

A tik do Latvijske akademije znanosti nalazi se i prilično malen, ali nadasve potresan i zanimljiv Muzej riškog geta i latvijskog holokausta. Isti je otvoren 2010. u povijesnom kvartu Spīķeri, u neposrednoj blizini originalnog mjesta na kojem se u Drugom svjetskom ratu nalazio pravi geto. U muzeju možete dobiti i pisani vodič na hrvatskom jeziku, a čitav postav, koji uključuje i spomen-zid, posvećen je sudbini 70.000 latvijskih Židova koji su stradali u holokaustu.

Obilazak Rige nastavljamo na velebnoj središnjoj tržnici, koju je zaštitio i UNESCO. Dnevno je posjeti od 40.000 do 50.000 ljudi, a ista se sastoji od čak pet velikih paviljona, koji su izgrađeni 1920-ih, a izvorno su se koristili kao hangari za vojne zračne brodove (cepeline). Povrće, mliječni proizvodi, meso, riba, kolači, šarmantni restorančići s lokalnim specijalitetima… Nema čega nema! Mi smo se počastile latvijskim kuhanim valjušcima s piletinom i svinjetinom u umaku od kopra.

Na nogama smo od jutra, polako se spustio i mrak, no meni je na mom ”must see” popisu ostao još Muzej okupacije Latvije. Isti je posvećen 51-godišnjem razdoblju u 20. stoljeću, koje je ova baltička država preživjela dvaput pod sovjetskom i jednom pod nacističkom okupacijom. Postav je velik i impresivan, svidio bi se čak i onima koji možda nisu toliko ludi za poviješću, a nakon posjeta istom, bolje ćete razumjeti zašto mnogi Latvijci na prvu djeluju hladno i rezervirano.

”Kad imate generacije koje su odrastale znajući da im svaki korak prati zloglasni KGB, da za svaku izgovorenu riječ mogu biti poslani u gulag, povučenost vam postane dio identiteta”, objašnjavala je jedna Latvijka turistima iz Amerike. Nakon ovako mračnih i mučnih tema, dan odlučujemo završiti uz lokalno craft pivo. I vjerujte nam, odlično je! Pola litre stoji oko 5 eura, dok se ”obično” u trgovinama (čak i onima na aerodromu, koje su u pravilu uvijek skuplje), može kupiti i za dva.

Sljedeće jutro čeka nas novi let, ovaj put za finski grad Tampere. No zaljubljenici u knjige poput mene vrag nije dao mira pa sam ustala rano i odjurila do Nacionalne knjižnice Latvije. Lokalci je zovu i ”Dvorcem svjetlosti”, a 1989. projektirao ju je latvijsko-američki arhitekt Gunnar Birkerts. Njezin fundus obuhvaća više od pet milijuna naslova, a sama zgrada, visoka 68 metara i s 13 katova, izgleda fantastično. Nažalost, u nju nisam uspjela ući jer se knjižnica otvara tek u 10 sati.

Ali pažnju mi privlači neobičan spomenik postavljen na livadi tik ispred knjižnice. Zove se ”Divi Raiņi”, što bi u prijevodu na hrvatski jezik značilo ”dva Rainisa”, a prikazuje dvije identične skulpture latvijskog pjesnika i dramatičara Rainisa. Prva je visoka jedan, druga tri metra, povezuje ih prostor za sjedenje, a obje predstavljaju različite veličine i perspektive te simboliziraju obrazovanje i individualan rast. Sve u svemu, mene je Riga potpuno osvojila i moram joj se vratiti!