Ovom hrvatskom gradu tepaju da je “slavonska Atena”: poznat je po izvrsnom vinu i čokoladi, a slovi i kao hrvatsko sjedište vitezova Templara

Zimski mjeseci idealni su za istraživanje kontinentalne Hrvatske. Svaki kutak Lijepe naše vrijedan je posjeta pa opcija imate napretek, no mi vas ovaj put vodimo u bajkoviti grad, do kojeg iz Zagreba stižete za oko dva sata vožnje. U pitanju je Požega, ljepotica smještena na rijeci Orljavi, okružena prelijepom prirodom, brdima i dolinama, u zagrljaju Papuka, Psunja, Požeške i Dilj gore te Krndije, a krasi je nepravilan raspored ulica, pomalo netipičan za ravnu Slavoniju, kao i raskošna barokna arhitektura, zbog koje je često uspoređuju s povijesnim gradićima u Češkoj ili Austriji.

Čitav ovaj kraj bio je naseljen već oko 6000. godine prije Krista, a u vrijeme starog Rimskog carstva isti se zvao Vallis Aurea ili Zlatna Dolina, dok je Požega nosila ime Incerum. A kako su se prvi doseljenici, slavenska, tj. hrvatska plemena, ondje uglavnom bavili poljoprivredom i rudarstvom, grad svoje današnje ime duguje upravo tim gospodarskim granama.

Po prvoj teoriji, ime Požega dolazi od naziva za tlo koje nastaje paljenjem šikare i njezinim pretvaranjem u plodnu oranicu po prolasku požara, tj. požegi. Druga pak kaže da je grad nazvan po cijenjenoj, ali opasnoj djelatnosti izdvajanja korisne rude iz kamena. Naime, kamen bogat rudom morao se zagrijavati do visokih temperatura i onda naglo hladiti u potoku, tj. ”žesti”. Tako je i grad koji se uz njega razvio dobio naziv Požega.

Ova slavonska ljepotica prvi put u pisanom obliku spominje se 1227. kao Castrum de Posega. U srednjem vijeku bila je važan te bogat trgovački i obrtnički gradić, a njezini stanovnici uživali su povlastice slobodnog kraljevskog grada. Uz sve to, Požega je u Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu bila službena kraljičina rezidencija, neovisna od banske i županijske vlasti.

A svoj dvor u ovom gradu, koji se nalazio na važnoj kulturnoj i gospodarskoj ruti iz Zapadne Europe prema Svetoj Zemlji, posjedovali su i vitezovi Templari, koji kao dobrotvorna udruga građana i danas djeluju u Požegi, koja se smatra hrvatskim sjedištem vitezova Templara.

No u ljeto 1536. grad osvaja Osmansko carstvo, koje na tom području ostaje 150 godina. Iako su uništili mnoge znamenitosti, tijekom svoje vladavine Turci su u grad doveli i svojevrstan tehnološki napredak. Naime, izgradili su vodovod od izvora Tekije (isti postoji i danas) do glavnog trga s javnom fontanom, a napravili su i hamam, tj. kupalište i saunu.

Požega je napokon oslobođena 27. rujna 1691. U spomen na svog osloboditelja, fra Luku Ibrišimovića Sokola, brdo iznad grada, na kojem se odigrala odlučujuća bitka, prozvano je Sokolovac, a Požežani 12. ožujka, tj. Grgurevo, slave kao Dan grada te s obronaka Požeške gore pucaju iz topova, prisjećajući se voljenog fra Luke i protjerivanja Turaka. Osim toga, na trgu ispred katedrale nalazi se i kip posvećen upravo Ibrišimoviću.

Krajem 17. stoljeća Požega se vraća Hrvatskom kraljevstvu, koje je tad već bilo dio Habsburške Monarhije. A zahvaljujući carici i kraljici Mariji Tereziji, 1759. dovršena je župna crkva sv. Terezije Avilske, nebeske zaštitnice grada, koje je dva stoljeća kasnije postala katedralom Požeške biskupije.

Već 1699. Isusovci u Požegi osnivaju prvu gimnaziju u Slavoniji, petu u čitavoj Hrvatskoj, a od 1763. do 1774. ondje je djelovala i Academia Possegana, što je Požegi osiguralo da, uz bok Zagrebu, slovi za glavno središte visokog obrazovanja u Lijepoj našoj. Zahvaljujući ulaganjima u školstvo i kulturu te velikom baroknom pjesniku Antunu Kanižliću, grad tad dobiva i laskavi epitet ”slavonska Atena”.

Nažalost, blagostanje je narušeno 1739., kad je Požegu poharala epidemija kuge i ubila čak 50 posto stanovništva. U spomen na taj događaj, tj. da se više nikad ne ponovi, mještani su 10 godina kasnije na glavnom trgu podigli barokni zavjetni kip Svetog Trojstva, tzv. Kužni pil, koji je i danas jedan od simbola Požege.

Nađete li se u gradu, svakako posjetite Požešku kuću, u kojoj ćete doznati sve bitne informacije o gradu te dobiti prvi dojam o njegovoj povijesti i kulturi. U prizemlju spomenutog centra nalazi se multimedijska instalacija u sklopu koje čak možete isprobati vožnju na ”pijanom biciklu”, ali i okušati se u dvoboju s barunom Trenkom te upoznati prirodna bogatstva požeškog kraja.

A u podrumu Požeške kuće glavna tema su vino i čokolada, koji su, hvale se u ovom pitoresknom gradu, postali dio njegovog identiteta. U tom dijelu centra može se doznati sve o tamošnjem vinarstvu, tvornici Zvečevo, požeškim tradicionalnim jelima, a čut ćete i zanimljive legende o ljubavima poznatih stanovnika uvijek očaravajuće Požege.