Jedno od najposebnijih mjesta u Hrvatskoj skriveno je u brdima: do njega ne vodi nijedna cesta, a ljudi su ondje živjeli sve do nedavno

Na teško dostupnom terenu, između mora i vrhova planine, na otoku Braču smjestio se doista jedinstven kompleks. Pustinja Blaca, unatoč nazivu koji može zavarati, nema veze ni s pijeskom ni s devama, već predstavlja posebno mjesto na kojem su nekada živjeli redovnici pustinjaci. Ovaj fascinantni sklop građevina bio je nastanjen sve do 1963. godine, kada je preminuo posljednji pustinjak, a danas je cijelo pustinjačko naselje pretvoreno u dojmljiv muzej i jedno od najznačajnijih kulturno-povijesnih odredišta u Hrvatskoj.

Pustinja Blaca smještena je na južnoj strani otoka Brača, pod obroncima Vidove gore, između Bola i Milne. Na ovom zahtjevnom i nepristupačnom terenu redovnici pustinjaci kroz stoljeća su podigli impresivan kompleks čiji su dijelovi i danas iznimno dobro očuvani. Nekadašnje pustinjačko naselje obuhvaćalo je samostan, stambene i gospodarske zgrade, zvjezdarnicu koja je otkrivala tajne nebeskog svoda te bogatu biblioteku u kojoj su se čuvala dragocjena znanja.

Danas su ondje sačuvani i izloženi brojni predmeti koji posjetiteljima dočaravaju neobičan i samozatajan život kakav su pustinjaci vodili. Pustinjački samostan na tom se mjestu počeo razvijati u 16. stoljeću, nakon što su dvojica popova glagoljaša špilju Ljubitovicu prilagodili stanovanju. Posljednji pustinjak i upravitelj samostana Blaca bio je astronom Don Nikola Miličević, koji je preminuo 1963. godine, ostavivši iza sebe iznimno vrijednu ostavštinu, među kojom se ističu teleskop, gramofon i klavir.

Posebnost pustinje Blaca ne ogleda se samo u njezinu položaju i povijesti, već i u načinu života koji se ondje razvijao daleko od svijeta. Pustinjaci su bili potpuno samodostatni te su se oslanjali na vlastiti rad, znanje i prirodu koja ih je okruživala. Izolacija nije značila povlačenje od svijeta u potpunosti, već stvaranje jedinstvene zajednice u kojoj su se isprepletali duhovnost, znanost i svakodnevni rad.

Kako navodi Centar za kulturu Brač na svojim web stranicama, začetak pustinje bila je kamenjem pregrađena pećina, odnosno prvo sklonište poljičkih svećenika. Uz strmu liticu vrijedni pustinjaci postupno su dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šumske površine pretvorili u vinograde i maslinike. Pravo je čudo kako su se stanovnici Blaca uspijevali nositi s divljom prirodom i škrtim otočkim tlom te u takvim uvjetima opstati punih četiri stoljeća.

Posebno mjesto unutar kompleksa zauzima zvjezdarnica, koja svjedoči o iznimnom interesu pustinjaka za astronomiju. Upravo su promatranja nebeskog svoda pustinju Blaca učinila poznatom i izvan granica Hrvatske, jer su se ondje provodila ozbiljna znanstvena istraživanja u vrijeme kada je to bilo rijetkost na ovim prostorima. Don Nikola Miličević bio je u kontaktu s brojnim europskim znanstvenicima, a njegova mjerenja i zapisi koristili su se i u međunarodnim krugovima.

Biblioteka pustinje Blaca još je jedan dragulj ovog neobičnog mjesta. U njoj se čuvaju stotine vrijednih knjiga, rukopisa i dokumenata koji svjedoče o visokoj razini obrazovanja i intelektualnom životu pustinjaka. Knjige su stizale iz različitih dijelova Europe, a među njima se nalaze rijetka izdanja iz područja teologije, filozofije, prirodnih znanosti i astronomije.

Danas pustinju Blaca posjećuju brojni izletnici, planinari i zaljubljenici u povijest koji žele doživjeti autentičnu atmosferu ovog iznimnog mjesta. Šetnja do pustinje dodatno pojačava doživljaj, jer put kroz suhi brački krš i netaknutu prirodu daje naslutiti s kakvim su se izazovima suočavali njezini nekadašnji stanovnici.

Ono što pustinji Blaca danas daje posebnu čar je činjenica da do nje možete doći samo pješice. Jedan je mogući put s morske strane, iz uvale Blaca, koji traje između 30 i 40 minuta, ovisno o brzini i kondiciji, a drugi je s kopnene strane. Da, dio puta svakako ćete proći automobilom, no u jednom trenutku morat ćete ga parkirati i nastaviti pješice.