Diljem Europe niču posebna groblja za navijače. Mnogi izdvajaju paprene cifre kako bi “zauvijek” ostali uz voljeni klub

”I sve je super i sve je za pet, kad si muško i voliš nogomet”, ovo su stihovi Pips, Chips & Videoclipsa koje znaju svi, uključujući i one koje za najvažniju sporednu stvar na svijetu baš i ne mare. Činjenica jest da za mnoge nogometne navijače ljubav prema klubu ne prestaje posljednjim sučevim zviždukom, no za one najzagriženije, ta vjernost ne završava čak ni smrću. Naime, posljednjih 15-ak godina u Europi i Južnoj Americi svjedočimo pomalo neobičnom fenomenu: u nekim gradovima niču posebna groblja za navijače koji uz svoj klub ostaju zauvijek, ali doslovce.

Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz njemačkog grada Gelsenkirchena, gdje se na groblju Beckhausen-Sutum, smještenom vrlo blizu Veltins-Arene, stadiona nogometnog kluba FC Schalke 04, nalazi tematsko navijačko groblje Schalke FanFeld s ukupno 1904 grobna mjesta, što je broj koji simbolizira godinu osnutka kluba.

Sve je, kako piše portal Deutsche Welle, 2012. pokrenuo Ender Ulupinar, bivši vratar Schalkeove amaterske momčadi. Iako je trebalo proći gotovo čitavo desetljeće da projekt postane financijski održiv, danas je više od stotinu grobnih mjesta već zauzeto ili rezervirano. Ideja je jednostavna: omogućiti najvjernijim navijačima da počivaju u okruženju koje simbolizira njihovu životnu strast.

Njemačka je pionir ovog koncepta. Prvo navijačko groblje otvoreno je 2008. u Hamburgu, nedaleko od stadiona Volksparkstadion, doma kluba Hamburger SV. Upravo ta blizina ovom mjestu daje posebnu atmosferu. Tijekom utakmica, navijači koji posjećuju grobove mogu čuti navijanje s tribina, čak i ”eksploziju” oduševljenja kad domaćin zabije gol.

Slična navijačka groblja u Njemačkoj danas ima nekoliko klubova: neki od njih su Borussia Mönchengladbach, Rot-Weiss Essen i SpVgg Greuther Fürth. No ovakva posljednja počivališta nisu nimalo jeftina. U Schalkeovom kompleksu cijena grobnog mjesta počinje od oko 2800 eura, uz dodatne gradske pristojbe i troškove pogreba, dok je održavanje groba pokriveno tijekom 25 godina, piše Travel Book.

Hamburg je znatno skuplji. Najjeftiniji paket za urnu na groblju Hamburger SV stoji oko 8800 eura, dok ”all-inclusive” paketi nerijetko prelaze cifru od čak 25.000 eura. S druge strane, u Fürthu su cijene znatno pristupačnije pa se urna može dobiti za oko 80 eura godišnje.

Posebnu emociju tematskim grobljima daje činjenica da navijači ponekad počivaju uz klupske legende. Tako je na Schalkeovom groblju ponovno pokopan veznjak Reinhard ”Stan” Libuda, jedna od ključnih figura njemačkog nogometa ’60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.

Naime, grobna mjesta u Njemačkoj imaju ograničeno trajanje zbog nedostatka prostora pa je Libudin izvorni grob nakon 25 godina trebao biti premješten. Skupina navijača pokrenula je inicijativu da se njegovo posljednje počivalište prebaci na Schalkeovo navijačko groblje: željeli su da klupski velikan zauvijek ostane među svojim navijačima.

Kako bi bili sigurni da će jednom počivati u blizini stadiona omiljenog kluba, navijači svoje mjesto često rezerviraju još za života. No ova ideja nije ograničena samo na Njemačku. Tako argentinski klub Boca Juniors još od 2006. nudi mogućnost rasipanja pepela na posebnom memorijalnom mjestu rezerviranom isključivo za navijače.

U Engleskoj su stvari otišle još dalje. Na stadionu Old Trafford, domu Manchester Uniteda, čak su dopustili da se pepeo jednog navijača raspe po travnjaku. Ta praksa inače je vrlo rijetka jer pepeo može oštetiti travu. No klub Queens Park Rangers redovito ispunjava slične želje pa je pepeo više od 100 navijača rasut na njihovom stadionu Loftus Road.

Drugi britanski klubovi, uključujući Manchester City, Liverpool, Arsenal, Aston Villa, Chelsea, Everton i Newcastle imaju memorijalne vrtove u kojima se pepeo može rasuti bez utjecaja na travnjak. Na stadionu Camp Nou španjolski klub FC Barcelona izgradio je posebne niše za urne bivših igrača, dužnosnika i imućnijih navijača. Slična rješenja imaju i Atlético Madrid, Real Betis te Espanyol.

Sve navedeno pokazuje nam koliko veza između navijača i kluba može biti snažna. Nogomet je za mnoge puno više od sporta: on je dio identiteta, obiteljske tradicije i osobne povijesti. Zato ideja da nečije posljednje počivalište bude baš uz stadion, gdje je ta osoba provodila vikende navijajući, zapravo i nije toliko bizarna. Za najvjernije fanove to je jednostavno posljednji način da ostanu uz svoj klub, zauvijek.