Radovi na najvišoj crkvi na svijetu trajali su 144 godine i sad je napokon dovršena! Na vrh je postavljen križ težak čak 100 tona

Nakon 144 godina gradnje završena je jedna od najpoznatijih crkava na svijetu. Kultna Sagrada Família (Bazilika Svete obitelji) u Barceloni službeno je dosegla svoju punu planiranu visinu inauguracijom posljednjeg i najvažnijeg tornja. Službeno najviši toranj na svijetu pod nazivom Toranj Isusa Krista postavio je ovu crkvu na prvu poziciju među najvišim crkvama na svijetu. Dosegnuta visina iznosi nevjerojatnih 172,5 metara.

Time je ostvaren izvorni plan Antonija Gaudíja, arhitekta koji je baziliku počeo graditi još 1882. godine, svjestan da njezin završetak nikada neće doživjeti. Veliki trenutak dogodio se točno stotinu godina nakon njegove smrti, a inauguraciji su prisustvovali papa Lav XIV. i predstavnici grada Barcelone.

Posljednji element postavljen na vrh bazilike bio je monumentalni križ težak oko 100 tona, izrađen u Njemačkoj i dopremljen u dijelovima u Španjolsku prije završnog sastavljanja na samoj građevini. Križ se nalazi na vrhu Tornja Isusa Krista, središnjeg tornja oko kojeg se uzdiže još 17 tornjeva posvećenih apostolima, evanđelistima i Djevici Mariji.

Iako će radovi na pročelju i glavnom ulazu trajati još godinama, završetak središnjeg tornja smatra se službenim dovršetkom jednog od najdugovječnijih građevinskih projekata u modernoj povijesti. Sagrada Família danas nije samo simbol Barcelone nego i jedna od najprepoznatljivijih građevina na svijetu. Gaudí ju je osmislio kao “kamenu šumu”, prostor u kojem stupovi podsjećaju na debla stabala, a svodovi na krošnje. Unutrašnjost bazilike zbog toga djeluje gotovo organski, kao da je riječ o živom prostoru ispunjenom svjetlom, bojama i prirodnim oblicima.

Poseban dojam ostavljaju vitraji koji interijer pretvaraju u eksploziju boja, keramički detalji i biblijski prizori uklesani u kamen. Sve to dio je Gaudíjeve jedinstvene kombinacije religije, geometrije i inspiracije prirodom, zbog koje Sagrada Família već desetljećima fascinira milijune posjetitelja.

Za Gaudíja je ovaj projekt s vremenom prerastao u životnu opsesiju. Potpuno se posvetio bazilici, preselio se na gradilište i osobno nadzirao svaki detalj, od konstrukcije do dekoracije. Svjestan da neće dočekati završetak gradnje, jednom je rekao: “Moj klijent se ne žuri”, misleći pritom na Boga. Njegove riječi pokazale su se proročanskima. Gaudí je poginuo 1926. godine nakon što ga je udario tramvaj na putu prema gradilištu. Zbog skromne odjeće prolaznici su ga isprva zamijenili za beskućnika, a nekoliko dana kasnije preminuo je u bolnici.

Nakon njegove smrti gradnju su usporili nedostatak novca, političke krize i Španjolski građanski rat tijekom kojeg su uništeni brojni originalni nacrti i modeli. Ipak, generacije arhitekata, kipara i majstora nastavile su raditi prema njegovim idejama, pokušavajući ostati što vjernije viziji čovjeka kojeg mnogi i danas nazivaju “Božjim arhitektom”. Završetak posljednjeg tornja zato nije samo arhitektonska vijest, nego simbol završetka projekta koji je trajao gotovo stoljeće i pol te obilježio povijest Barcelone jednako snažno kao i sam Antoni Gaudí.