Samo 30-ak minuta od Zagreba otkrili smo prekrasan slap do kojeg možete doći i s djecom! Upravo sada izgleda najljepše

Željeli smo u prirodu, no imali smo i nekoliko uvjeta: htjeli smo nešto blizu, a u prirodi, nešto nama novo, a da ne utrošimo previše energije, vremena i novca. Sanjali smo o savršenom poludnevnom izletu, a sve što smo zaželjeli ostvarilo nam se u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje, kod jednog od najljepših slapova tog područja. Cerinski vir pokazao se odličnom obiteljskom mini-pustolovinom!

Najljepši slap Samoborskog gorja, kako mu tepaju, zove se Cerinski vir. Visok je oko 10 metara, a pronaći ćete ga u okolici mjesta po imenu Smerovišće. Od Zagreba ga dijeli između 30 i 40 minuta vožnje automobilom, a kad ovog potonjeg parkirate i otisnete se na šetnju do te prirodne ljepote i ona će vam se pokazati vrlo pristupačna i savršeno nekomplicirana. Dapače, idealna za dječje korake, čak i one vrlo male.

Cerinski vir nalazi se pod vrhom Podjelak, usred šume po imenu Bedenička. U biti, riječ je o vodama potoka Javorec koje se obrušavaju sa spomenute visine u sićušno jezerce i nastavljaju dalje svojim tokom. Sada u proljeće navodno je najbolje doba za posjetiti ga jer je potok, a time i slap najbogatiji vodom. I doista jest bogat: nismo naišli na tanku nit vode nego na buku i snagu.

Riječ je o mjestu, doznali smo s info table koja je postavljena kod slapa, koje je lokalnim ljudima poznato odavno, već stoljećima. „U kamenim kotlima, odnosno malim jezercima iznad slapa u ljetnim mjesecima kupala su se djeca, seljaci dolazili po vodu koja ih je osvježavala za vrijeme košnje obližnjih livada, a uz potok su imali vapnenice. Vapno su prodavali u Samoboru, odvozeći ga volovima iz gustih šuma podno Velikog Lipovca i Šipačkog Brega“, piše na info ploči.

Sve koji posjete slap, pa tako i nas, obavještava isto tako da su samoborski planinari vodopad ‘otkrili’ 1927. godine, i to 6. ožujka kada su se vraćali iz Mesićeve kuće na Japetiću te su skrenuli prema kanjonu potoka Javorec i naišli na vodeni prizor. Bili su oduševljeni, a nešto kasnije su u obližnjoj gostionici saznali za njegovo ime, ovo koje i danas nosi. Ubrzo je označen i put do slapa, a nešto kasnije i staza dalje prema Japetiću. Tridesetih godina proteklog stoljeća za njega se dobrano pročulo i od tada su ga pohodile tisuće planinara i izletnika.

Među njima smo bili i mi koji smo imali sreću u njemu uživati praktički pa sami. Sreli smo svega nekoliko ljudi, a svi su radili isto što i mi: odmarali uz žubor potoka i, na cilju, huk slapa. Neki su produžili dalje, drugi se, kao i mi, vraćali istim putem.

Ako tražite izazovnu šetnju, a cilj vam je sam Cerinski vir, dakle ne idete u daljnji planinarski pohod, ovo nije jedna od takvih. Ova šetnja za odraslu osobu traje maksimalno pola sata od mjesta na kojem možete ostaviti automobil (o tome malo kasnije), nema nikakvih zahtjevnih uspona ili dionica, jedino što kod samog slapa može biti sklisko. Putem ćete proći preko sklepanog mosta koji nadvisuje jednu jarugu, a zatim ćete imati i mogućnost posjete planinarskom domu Cerinski vir (mi nismo jer tada nije radio), a društvo će vam do slapa dobar dio puta raditi i sam potok jer staza prati isti.

Planinarski dom Cerinski vir smo, poštivajući molbu da se ne ulazi u prostor doma ako je zatvoren, škicnuli iz daljine i svidjelo nam se što vidimo: na prvu djeluje lijepo uređen, s lijepim pogledom. Do ulaza u dvorište doma nalazi se raspelo i ploča koja objašnjava da se ideja o njegovu postavljanju rodila još 1937. godine, nakon silne oluje koja je uzrokovala odrone zemlje. Naposljetku se u ostvarenje ideje krenulo tek 1976. godine, s obnovom 2007. te uređenjem okoliša prepunog tulipana 2017. godine.

Kako do slapa? Mi smo išli automobilom iz smjera Samobora prema Smerovišću, s izletištem ‘Dumić’ kao interesnom točkom. Kojih 30 metara nakon izletišta, desno skretanje vodi prema Šipačkom bregu (pratite putokaz), a zatim se nakon najviše jednog kilometra dolazi do proširenja i vrlo oštrog zavoja udesno. Na tom proširenju dočekat će vas i putokaz za Cerinski vir.

Tamo smo parkirali, a zatim krenuli uskom cesticom u smjeru planinarskog doma, odnosno slapa. Kad dođete u blizinu planinarskog doma, no odlučite ga ne posjetiti tom prilikom, samo produžite lijevo po stazi u smjeru slapa. Staza je dobro markirana.