Vlado u malom istarskom selu izrađuje genijalne drvene suvenire! Satovi, lusteri, torbice: svaki komad nastaje godinama

Čudesna istarska šuma Kontija, smještena između pitoresknih naselja Kloštar, Gradina i Flengi, poznata je po svojoj tišini, očuvanoj prirodi i posebnom ugođaju koji usporava korak svakog posjetitelja. Obuhvaća oko 65 hektara površine i iznimno je bogata biljnim svijetom. U njoj rastu više od 140 godina star bijeli grab, hrast medunac, crni jasen, maklen, cer, smrika, borovica… Kontija je još od 1964. zaštićena kao šumski rezervat, danas je omiljeno mjesto za šetnje, biciklizam i boravak u netaknutoj prirodi, a po njoj je nazvan i obrt Kontija. U Kloštru, selu koje broji tek 50-ak stanovnika i administrativno pripada općini Vrsar, vodi ga 55-godišnji Vlado Rajko. Posjetili smo ga i oduševili se njegovim unikatnim drvenim suvenirima s dušom i istarskim potpisom.

”Inače radim stolariju, a prije 10-ak godina krenuo sam obrađivati drvo, osobito voćke, na malo drugačiji način. Prvo što sam napravio bila je vaza od brijesta. I danas je čuvam na polici. Više od oblika svidjela mi se sama struktura drva koje sam obrađivao. Finalni proizvod bio je prekrasan i to me nadahnulo da nastavim dalje. Malo-pomalo počeo sam izrađivati zdjele, daske za posluživanje, lustere, lavandine (lavaboe)”, priča Vlado.

Drvo koje koristi isključivo je lokalno, iz Istre. Prevladavaju voćarice, a među 10 do 12 vrsta koje obrađuje izdvajamo šljivu, badem, murvu, trešnju, kesten i akaciju. Naravno, tu je i neizostavna maslina za čije proizvode uvijek vlada iznimno velik interes.

”Kad je u pitanju vizualni aspekt, uvijek se dvoumim između šljive i masline. Šljiva ima jako atraktivnu boju, meni je to jedno od ljepših drva, ali i maslina je posebna, pogotovo ako je stara i raste na kamenu, onda ima divan god i zanimljivu šaru. Ma svako drvo je lijepo: kad se obradi, ispolira te dobije svoju specifičnu strukturu i oblik”, tumači Rajko.

Sam proces izrade suvenira zna trajati i godinama. Da, dobro ste pročitali! Primjerice, od piljenja, bagera, vađenja korijena masline, otresanja zemlje i pranja korijena miniwashom do sušenja može proći od pet do čak sedam godina. U prvoj fazi napravi se i obradi do 60 % proizvoda. Nakon toga sirovina se na mjesec do dva dana stavlja u piljevinu. U njoj se drvo prilagođava i odrađuje svoje kako se poslije ne bi savijalo ili pucalo.

U završnoj fazi suvenir se dorađuje, polira i premazuje uljem. Kad sve to čujete, još više cijenite trud i vrijeme koji su uloženi u izradu ovih remek-djela. ”Ljudi misle da je dovoljno ispiliti drvo i evo gotovog proizvoda, a ja na paleti imam korijene koji ondje stoje već deset godina i još nisu suhi! Kad ih prerežem, iznutra su sirovi. Čak se i samo stablo nerijetko treba sušiti od tri do četiri godine da bi bilo upotrebljivo”, kaže Vlado.

Osim vaza, zdjela i dasaka za rezanje, naš domaćin radi i fenomenalne drvene lustere te lavaboe, a trenutačno se ”igra” i s nestvarno lijepim ručnim torbicama. Svaki predmet koji nam je predstavio u svom rodnom Kloštru uistinu je poseban i unikatan.

”Vizualno si mogu zamisliti kako će proizvod otprilike izgledati, ali sve je neizvjesno do samog kraja, pogotovo ako radiš s korijenom koji je pun rupa: nikad ne znaš hoće li drvo puknuti dok ga oblikuješ, za to uvijek postoji rizik. No meni je baš to zanimljivo, taj faktor iznenađenja: izrada prozora i vrata postane mi monotona, unaprijed znam što ću dobiti. Sa suvenirima je drugačije i puno izazovnije”, govori gospodin Rajko.

Nas su se posebno dojmili njegovi lusteri, a ideja za njih rodila se iz forme zdjele. ”Pomislio sam: ‘Zašto ne bismo napravili rupu za kabel i probali’. I ispalo je super”, smije se Vlado. Trenutačno radi i torbice, njih čak 12. Zamislio ih je kao spoj modernog i rustikalnog, samo još mora definirati jednostavan način zatvaranja, tj. kreirati kopču koja će također biti drvena.

Neki modeli su od masline, neki od duda, ima ih okruglih, trokutastih, kockastih… Torbice će biti dostupne u sjajnoj i mat varijanti i sigurni smo da će biti veliki hit na tržištu. Nevjerojatno su lagane, a iznutra će, doznajemo, biti obložene mekanom i finom tkaninom: kao stvorene za to da ih ljubiteljice lijepog ponosno prošetaju subotnjom špicom!

Najbolji kupci u obrtu Kontija i dalje su domaći ljudi, što gospodina Rajka jako veseli, no njegove proizvode vole i Austrijanci te Nijemci. ”Kod njih se ovakvi drveni predmeti smatraju luksuzom. Zdjela koja kod mene stoji 100 eura, kod njih bi koštala i do 500. Oni baš cijene ručni rad i prirodne materijale”, kaže nam Vlado, koji za njegu drvenih predmeta preporučuje ekološki pčelinji vosak, ali i lagano brisanje (svaka dva do tri mjeseca) krpom na koju ste nakapali malo maslinovog ulja.

Za kraj, pitamo ga pokazuju li mlađe generacije interes za ovakvu vrstu posla. ”Nažalost, baš i ne. Njima to sve jako lijepo izgleda, ali ne žele raditi, prebrzo odustaju od svega i misle da uspjeh dolazi preko noći. A vjerujte mi, obrađivati drvo nije nimalo lako. Ako pogledate moje ruke, vidjet ćete da mi praktički nijedan prst nije čitav. Ali kad radiš sa srcem, brzo zaboraviš sve ono što ti je teško. Rado bih prenio svoje znanje na neke nove naraštaje, ali prvo ih moramo naučiti da kvaliteta iziskuje trud i odricanje. Bez rada nema ništa”, zaključuje Vlado.