Školarci su se igrali u staroj hrvatskoj utvrdi i slučajno pronašli tajnu koja je bila skrivena 500 godina! Otkriće je šokiralo stručnjake

Benkovac je uvjerljivo najveći grad u Dalmaciji s površinom od 514,5 kilometara četvornih. Smješten u Ravnim kotarima i dalmatinskom zaleđu, ovaj grad obuhvaća ogroman prostor koji uključuje brojna naselja, prostrana polja, brdske predjele i bogatu kulturnu baštinu. Dok se na prvi pogled čini neobičnim da relativno mali grad prema stanovništvu zauzima toliko veliko područje, odgovor leži u njegovoj administrativnoj strukturi. Benkovac obuhvaća velik broj prigradskih i ruralnih naselja koja se prostiru na širokom dalmatinskom području, što ga čini prostorno najvećim gradom čitave regije.

Sad kada smo shvatili da smo cijeli život bili u zabludi i mislili da je Split taj koji je najveći, vrijeme je da krenemo istraživati to prostrano benkovačko područje. Idemo danas do sela Raštević. Iznad prirodnog kanjona rijeke Kličevice, na povišenom platou nalazi se istoimena utvrda Kličevica.

Utvrda Kličevica jedna je od najupečatljivijih srednjovjekovnih ruševina u zadarskom zaleđu. Sagrađena je u 15. stoljeću, najvjerojatnije od strane plemićke obitelji Kurjakovića, koji su pripadali širem rodu Gusića. Utvrda je građena od grubog kamena i imala je izražene obrambene zidove i kule. Danas je djelomično očuvana te se i dalje može prepoznati raspored prostora, uključujući ulaz, dvorište i ostatke fortifikacijskih struktura. Njezin položaj odaje vrlo dramatičan i gotovo filmski izgled, zbog čega se često opisuje kao dalmatinski “fantasy” dvorac.

Posebna priča koja se veže uz ovu tvrđavu je da ju je čuvao brončani trocijevni top za kojeg se potvrdilo da je konstruiran po nacrtu slavnog Leonarda da Vincija. Prema onom što je nekada pisao Daily Mail, to je jedini original u svijetu.

„Top su prije četiri desetljeća pronašli školarci koji su se igrali u staroj utvrdi, a sada je napokon potvrđeno kako je oružje staro pet stoljeća napravio veliki umjetnik i znanstvenik.“

U Codexu Atlanticusu nalazi se crtež koji se povezuje s topom s Kličevice. Taj se kodeks čuva u biblioteci Ambrosiani u Milanu i nastajao je u razdoblju između 1478. i 1519. godine, kao velika zbirka skica i bilješki Leonarda da Vincija, među kojima su i razni projekti oružja.

Na jednom od crteža prikazan je trocijevni top s cijevima postavljenima jednu uz drugu, smješten na drveno postolje s kotačima. Upravo takav raspored cijevi i mobilna konstrukcija uspoređuju se s opisom kličevačkog topa. Ideja takvog oružja bila je da bude lakše i pokretljivije, što ga je činilo praktičnijim za uporabu na terenu. Prema toj Leonardovoj skici izrađena je i moderna replika topa, koja se danas čuva u Muzeju znanosti i tehnologije Leonardo da Vinci u Milanu.

Osnovna uloga utvrde Kličevica bila je obrambena i nadzorna jer je kontrolirala važne kopnene pravce između unutrašnjosti i obale u razdoblju čestih sukoba s Osmanskim Carstvom, stoga nije veliko iznenađenje da je baš na ovoj lokaciji pronađen ovako važan oblik oružja.

Prema povijesnim podacima, gradnju utvrde Kličevica započeo je 1453. godine Grgur, sin kneza Tomislava Kurjakovića. Budući da se gradila u blizini mletačke utvrde u Vrani, Mlečani su više puta pokušavali zaustaviti radove, smatrajući je prijetnjom svojoj kontroli nad područjem.

Godine 1463. mletačka vlast uputila je službeni prosvjed na dvor Matije Korvina tražeći da se gradnja obustavi, a kralj je njihov zahtjev prihvatio i naredio prekid radova. Unatoč toj odluci, Kurjakovići su je ignorirali te su nastavili s gradnjom tijekom 1470-ih i 1480-ih godina.

Osim sukoba oko same gradnje utvrde, druga polovica stoljeća bila je obilježena i napetostima vezanim uz morlačko stanovništvo, kao i pljačkama, nasiljem i otmicama podanika. S prodorom Osmanlija postupno su se smirile međusobne napetosti, a nakon poraza hrvatske vojske na Krbavi 1493. godine oslabjela je moć krbavskih knezova u Dalmaciji.

Godine 1527. utvrda Kličevica pala je pod osmansku vlast zajedno s ostalim utvrdama i kaštelima na prostoru hrvatsko-ugarskog kraljevstva. U popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine navodi se da je utvrda tada već bila napuštena, a zahvaljujući svom izoliranom položaju ostala je sačuvana u relativno izvornom obliku. Više o povijesti možete saznati i u Zavičajnom muzeju Benkovac.