Google Maps nas je iznenada odveo s autoceste i odjednom smo se našli na gotovo 2000 metara nadmorske visine
Iz Provanse smo krenuli prema Bergamu, uvjereni da nas čeka još jedna duga vožnja autocestom. Umjesto toga završili smo među bijelim alpskim vrhovima

Ovog ljeta, na povratku iz Provanse prema Zagrebu pred nama je bilo oko 13 i pol sati vožnje. Nakon 18 dana provedenih u Francuskoj, na temperaturama koje su nerijetko dosezale nevjerojatna 43 stupnja, nije nam se žurilo cijeli put prijeći u jednom danu. Odlučili smo ga podijeliti na dva dijela i prespavati u Bergamu kraj Milana. U Google Maps upisali smo odredište, pogledali procijenjeno vrijeme dolaska i krenuli. Očekivali smo dugu, ali prilično predvidljivu vožnju autocestom kroz Francusku i sjever Italije. Odmah priznajem, nismo detaljno proučavali rutu niti provjeravali kroz koja ćemo mjesta prolaziti. Navigaciji smo prepustili da pronađe najbolji put, a mi smo samo pratili plavu liniju na ekranu.
UMJESTO ODMORIŠTA UZ AUTOCESTU DOČEKALA NAS JE JEDNA OD NAJLJEPŠIH CESTA KOJIMA SMO SE VOZILI
U jednom trenutku Google Maps nas je izveo s autoceste. Isprva tome nismo pridavali previše pažnje. Pomislili smo da je riječ o privremenom obilasku, gužvi ili kraćem dijelu državne ceste nakon kojeg ćemo se ponovno vratiti na autocestu. No cesta je postajala sve uža, krajolik sve zeleniji, a planine pred nama sve veće. Nismo se vraćali na autocestu. Naime, ulazili smo sve dublje u francuske Alpe.
Ruta nas je vodila prema Gap-u, a zatim cestom N94 kroz dolinu rijeke Durance. Široki provansalski krajolici postupno su nestajali, a oko nas su se počele otvarati divne planine. Cesta je pratila smaragdnu rijeku, prolazila kroz mala mjesta koja vjerojatno nikad ne bih vidio u životu i vodila nas pokraj golemog jezera Serre-Ponçon. Temperatura na zaslonu automobila počela je brzo padati. Naime, s više od 40 stupnjeva uskoro se spustila na tridesetak, zatim na 20, a na najvišem dijelu puta pokazivala je samo 15 stupnjeva. U istom danu prošli smo iz užarenog juga Francuske u krajolik u kojem su nas okruživali snježni vrhovi. No, najbolji dio tek je slijedio. Tek kada smo se približili vrhu, shvatili smo kamo nas je Google Maps zapravo doveo.
NA GOTOVO 1900 METARA POJAVILO SE VELIKO SKIJALIŠTE
Nakon duže vožnje uskim serpentinama, na prijevoju nas je dočekao Montgenèvre, poznato francusko skijalište smješteno tik uz granicu s Italijom. Naselje se nalazi na oko 1850 metara nadmorske visine, a njegovo se skijaško područje penje sve do 2648 metara. Prema podacima službene stranice skijališta Montgenèvre, skijašima je tijekom zimske sezone na raspolaganju čak 95 kilometara staza.
Prizor usred toplijeg dijela godine djelovao je prilično neobično, ali prije svega prekrasno. Uz cestu su se nizali hoteli, apartmanske kuće i drvene planinske kolibe, a iznad njih vidjele su se žičare i široke skijaške staze. No, nije bilo snijega uz samu cestu, ali bijeli vrhovi u daljini jasno su pokazivali koliko smo se visoko popeli. Prije samo nekoliko sati tražili smo hlad na temperaturi od 43 stupnja. Sada smo stajali na 15 stupnjeva. Iz automobila smo izašli u ljetnoj odjeći i odmah počeli tražiti jakne, no, naravno da ih nije bilo jer tko bi normalan na ljetovanje nosio zimsku odjeću.
Montgenèvre je moderno skijalište, a prijevoj na kojem se nalazi stoljećima je bio jedna od važnih veza između današnje Francuske i talijanskog Pijemonta. Ovim je područjem u rimsko doba prolazila „Via Domitia“, a cestu preko prijevoja kasnije je dao urediti i Napoleon. Mi ništa od toga, naravno, nismo znali dok smo ondje prolazili. Za nas je to u tom trenutku bio neočekivani planinski prijevoj koji se pojavio usred putovanja prema Bergamu.
PUTOVANJE KOJE SMO PLANIRALI SAMO PREŽIVJETI POSTALO JE NAJLJEPŠI DIO POVRATKA
Da smo prije polaska proučili rutu, vjerojatno bismo znali da nas Google Maps vodi preko Briançona, prijevoja Montgenèvre i doline Susa. Možda bismo unaprijed isplanirali stajanja i odvojili više vremena za upoznavanje okolice. Ovako nas je sve dočekalo potpuno nespremne. Mislili smo da smo samo nakratko sišli s autoceste, a završili smo na gotovo 2000 metara nadmorske visine, usred poznatog skijališta na granici Francuske i Italije.
Bila je to jedna od onih vožnji koje na početku doživljavate kao nužan dio povratka kući. Trinaest i pol sati u automobilu nije zvučalo posebno primamljivo, zbog čega smo i odlučili prespavati u Bergamu. Taj neplanirani izlazak s autoceste potpuno je promijenio putovanje. Umjesto još jednog dana provedenog između naplatnih kućica i odmorišta, dobili smo vožnju koju ću pamtiti cijeli život.














