Zbog najteže zgrade na svijetu srušeno je na tisuće domova, ali i crkva i bolnica. Danas tone pod vlastitom težinom

Neke zgrade rekorderi impresioniraju svojim dimenzijama, monumentalnošću, ljepotom, poviješću… Najviša zgrada Burj Kalifa penje se do 828 metara s antenom, u Jemenu i danas stoje prvi neboderi na svijetu, izgrađeni u 16. stoljeću, a najstarija zgrada parlamenta u kojoj i danas zasjedaju zastupnici izgrađena je u 13. stoljeću i nalazi se u Den Haagu. Jedna zgrada, međutim, drži prilično neobičan rekord. To je zgrada parlamenta u Bukureštu, koja teži 4,1 milijuna tona i Guinnessova knjiga rekorda smatra je najtežom zgradom na svijetu.

Zgrada parlamenta u Bukureštu nema futurističke kupole koje se zabijaju u oblake i nema stotine katova. Ali njezina masivnost krije se u nečem drugom: u golemoj veličini, načinu gradnje i priči o tome što je sve moralo nestati kako bi bila izgrađena. Dao ju je izgraditi rumunjski diktator Nicolae Ceaușescu koji je želio novo političko i administrativno središte koje će demonstriralo snagu njegova režima. Dovršetak nje dočekao.

Palača parlamenta ima čak 365.000 četvornih metara razvijene površine, duga je 270, široka 245 i visoka 84 metra. Za usporedbu, sama palača Versailles prostire se na 63.154 četvorna metra, što znači da je bukureštanski div površinom gotovo šest puta veći. Čak je i korisna površina Burj Khalife, najviše zgrade na svijetu, sa svojih oko 393.000 četvornih metara tek nešto veća, iako je neboder u Dubaiju visok nevjerojatnih 828 metara, gotovo deset puta više. Danas, začudo, nije najveća administrativna zgrada na svijetu, ali njezin težinski rekord nikad nje nadmašen.

Brojke vezane uz gradnju gotovo zvuče izmišljeno. Službena stranica rumunjskog parlamenta navodi milijun kubičnih metara mramora, 700.000 tona čelika, 3500 tona kristala, 900.000 kubičnih metara drva, 2800 lustera i 220.000 četvornih metara tepiha. Materijali su gotovo u cijelosti dolazili iz Rumunjske.

Na projektu je sudjelovalo više od 100.000 ljudi, a na vrhuncu gradnje gotovo 20.000 radnika radilo je u tri smjene, 24 sata dnevno. Između 1984. i 1990. na gradilištu je sudjelovalo i oko 12.000 vojnika. Glavna arhitektica bila je Anca Petrescu, koja je imala samo 28 godina kada je preuzela projekt.

Nicolae Ceaușescu želio je masivnim parlamentom pokazati svijetu svoju snagu. Na njegove urbanističke ideje utjecali su i monumentalni prizori koje je vidio u Sjevernoj Koreji te odnos s tamošnjim diktatorom Kim Il-sungom. Nakon razornog potresa koji je Bukurešt pogodio 1977. dobio je priliku potpuno preoblikovati velik dio prijestolnice.

Cijena te vizije bila je golema. Povijesne četvrti gotovo su nestale. Razmjeri se razlikuju ovisno o izvorima, ali govori se o desecima tisuća prisilno preseljenih stanovnika te tisućama srušenih kuća. Nestale su i crkve, samostani, bolnica i druge povijesne građevine. Guardian navodi oko 40.000 preseljenih stanovnika, dok Radio Free Europe govori o više od 50.000 raseljenih ljudi.

Ceaușescu nije dočekao završetak svojeg monumentalnog projekta. Kada je režim pao 1989., zgrada je prema službenim podacima bila završena tek oko 60 posto, a radovi su nastavljeni i nakon revolucije, iako su predstavljali veliki financijski udar na budžet zemlje. Međutim, dio predviđenih radova nikad nije dovršen i velik se dio, izvori se ne slažu oko točnog postotka, uopće ne koristi. Danas ondje zasjedaju oba doma rumunjskog parlamenta, smještene su druge državne institucije i konferencijski prostori, a dio palače otvoren je i posjetiteljima.

Nevjerojatna masa od 4,1 milijuna tona ostavlja trag i na tlu ispod nje. Satelitska mjerenja Europske svemirske agencije između 2011. i 2014. zabilježila su slijeganje na zgradi i oko nje, a rumunjski stručnjaci tada su procijenili da se golema palača spušta otprilike šest milimetara godišnje. Zgrada parlamenta u Bukureštu, kojoj je Ceaușescu namijenio da stoljećima pokazuje moć njegova režima tako danas pripovijeda sasvim drukčiju priču, a grad posljedice osjeća i desetljećima kasnije.