Na ovom hrvatskom otoku žive samo 3 stanovnika! Možete doplivati do njega i prespavati u mističnom samostanu

Nije tajna da je Zadar jedan od najljepših i najstarijih gradova na jadranskoj obali. Ugledni svjetski mediji proglasili su Zadar prije nekoliko godina jednom od najljepših europskih destinacija za odmor, a o tome da je riječ o jednom od najstarijih gradova Europe može se čitati i u enciklopediji History of Europe. Na karti najstarijih europskih gradova Zadar je svrstan uz Athens, Lisbon i grčki stari grad Argos.

Svi će se složiti kako ovaj grad svakim posjetom može ponuditi nešto sasvim originalno i novo. To je grad bogate povijesti i kulturne baštine koja je gotovo savršeno očuvana do danas. Ipak, koliko god Zadar bio zanimljiv, on je danas tek polazišna točka prema otoku Ugljan, odnosno naselju Preko.

Trajekt Jadrolinije iz Zadra do Preka dovest će vas za svega tridesetak minuta, i to za samo četiri eura. Kao i Zadar, Ugljan će vas oduševiti bogatom prošlošću, velikim brojem prekrasnih plaža, gastronomskom ponudom i jedinstvenim mediteranskim ugođajem.

Dio te zanimljive ponude Ugljana je i otok Galevac ili, kako ga lokalci nazivaju, Školjić, smješten odmah preko puta naselja Preko. Lokalni naziv ujedno je i doslovan opis ove lokacije. Riječ školj u dalmatinskom govoru stari je naziv za mali otok ili hrid. „Školjić” je zapravo umanjenica i doslovno znači „mali otočić“. Otok je dug približno 300 metara, širok oko 200 metara. Možete do otoka doći čak i plivajući iz Preka ili brodićem.

Posebnost ovog otočića nije samo njegova minijaturna površina. Mnogo više pozornosti privlači samostan izgrađen na njemu. Prema povijesnim podacima, na otoku je najprije bila sagrađena crkvica, a tek kasnije samostan. Sve je započelo uz crkvicu sv. Pavla, koja je sigurno postojala već 1410. godine, dok je prvi redovnik, fra Vid, započeo gradnju samostana uz samu crkvu.

Samostan se nalazi gotovo u samom središtu otoka Galevac i okružen je gustim borovima, čempresima i mediteranskim raslinjem, zbog čega cijeli otok iz daljine izgleda poput zelenog prstena iz kojeg izrasta kameni samostanski kompleks. S obzirom na minijaturnu površinu otoka, samostan dominira gotovo cijelim prostorom te predstavlja njegov glavni arhitektonski i vizualni identitet.

Kompleks nije velik u usporedbi s monumentalnim europskim samostanima, ali je iznenađujuće razveden za tako mali otočić. Sastoji se od crkve sv. Pavla Pustinjaka, samostanskih krila, unutarnjeg dvorišta odnosno klaustra, gospodarskih prostora i manjih vrtova. Izgled samostana otkriva spoj kasnogotičkih i renesansnih elemenata karakterističnih za dalmatinsku obalu pod snažnim venecijanskim utjecajem.

Crkva je izvana relativno jednostavna i skromna, u skladu s franjevačkom tradicijom. Ima kameno pročelje bez dekoracija, zvonik i uske otvore koji više naglašavaju mir i zatvorenost nego reprezentativnost. Zidovi su građeni od svijetlog dalmatinskog kamena koji tijekom dana poprima različite nijanse, ovisno o suncu i refleksiji mora. Unutrašnjost crkve djeluje intimno i tiho, s drvenim elementima, starim oltarom i sakralnim predmetima koji su se skupljali stoljećima.

Samostanski dio organiziran je oko klaustra tipičnog za mediteranske redovničke komplekse. Klaustar nije velik, ali stvara osjećaj zatvorenog i mirnog svijeta, odvojenog od obale i naselja Preko. Hodnici s kamenim lukovima povezuju prostorije u kojima su nekoć bili novicijat, učionice, knjižnica, blagovaonica i ćelije redovnika. Sve je građeno funkcionalno i bez raskoši, ali uz vrlo skladne proporcije.

Poseban dojam samostan ostavlja upravo zbog odnosa prema prostoru. Ne impresionira veličinom, nego atmosferom. Kada se promatra iz Preka ili s mora, djeluje gotovo poput izolirane kamene utvrde uronjene u zelenilo, dok iznutra više podsjeća na tihi mediteranski vrt i mjesto mira, nego na strogu instituciju. U samostanu se može i prenoćiti.

Hrvatska obala prepuna je ovakvih malih otočića na kojima su kroz stoljeća građeni samostani i crkve jer su redovnici tražili osamu, mir i život blizu mora i pomorskih putova. Među najpoznatijima je franjevački samostan Košljun Monastery kraj Krk, poznat po muzeju i bogatoj knjižnici. Kod Mljet nalazi se samostan sv. Marije, smješten na otočiću usred Velikog jezera, jedan od najpoznatijih prizora hrvatskog Jadrana. Važno mjesto zauzima i franjevački samostan Visovac Monastery na riječnom otočiću unutar Krka National Park, kao i franjevački samostan Badija Monastery okružen borovom šumom na otoku Badiji. Iako su ti otočići vrlo mali, stoljećima su bili važna središta duhovnosti, pismenosti i očuvanja lokalne kulture.