Jako smo se nasmijali kad smo saznali kako Francuzi zovu ovaj desert: nastao je slučajno u samostanu i danas je pravi hit

Postoje jela koja osvoje okusom, postoje ona koja očaraju izgledom, a postoje i ona koja postanu viralna zbog imena. Upravo u tu posljednju kategoriju spada francuski desert neobičnog naziva pets de nonne, što bi se doslovno moglo prevesti kao „redovnički prdeži“ ili preciznije „prdeži časnih sestara“. Već sama pomisao na takav naziv izaziva smijeh, nevjericu i znatiželju, a upravo zato ovaj desert već godinama privlači pažnju turista, food blogera i ljubitelja neobičnih gastronomskih priča.

Iako ime zvuči kao šala nastala na internetu, riječ je o jednom od najstarijih deserata u Francuskoj. Ove male pržene kuglice od tijesta pripremaju se stoljećima, a posebno su povezane s regijom Burgundijom i gastronomskom scenom Lyona. Na prvi pogled podsjećaju na fritule ili mini krafne, no njihova priča puno je zanimljivija od samog izgleda.

Prema legendi, pets de nonne nastali su sasvim slučajno u samostanskoj kuhinji. Priča kaže kako je jedna časna sestra pripremala tijesto kada joj je dio smjese slučajno upao u vrelo ulje. Umjesto katastrofe dogodilo se iznenađenje. Tijesto se napuhnulo, postalo lagano, prozračno i hrskavo, a miris koji se širio kuhinjom oduševio je sve prisutne.

Naravno, nitko danas ne može potvrditi je li legenda istinita, ali upravo takve priče daju posebnu draž europskoj gastronomiji. Francuzi su poznati po tome da čak i najobičnijem receptu dodaju dašak romantike, humora i misterija, a ovaj desert savršen je primjer toga.

Iz naše perspektive, pets de nonne mogli bi proći kao obične fritule. Riječ je o malim kuglicama od tijesta koje se prže u dubokom ulju dok ne postanu zlatno smeđe i lagano hrskave izvana. Unutrašnjost im je mekana, prozračna i gotovo kremasta. Najčešće se poslužuju posipane šećerom u prahu, a ponegdje ih pune kremom, čokoladom ili voćnim džemom.

Njihova najveća tajna zapravo je jednostavnost. Za pripremu je potrebno tek nekoliko osnovnih sastojaka poput brašna, maslaca, jaja i vode, ali ključ je u tehnici. Tijesto mora biti dovoljno lagano da se tijekom prženja napuhne i dobije karakterističan oblik.

Iako se desert danas može pronaći diljem Francuske, posebno je povezan s Burgundijom i Lyonom. Lyon se često naziva gastronomskom prijestolnicom Francuske, a njegova kulinarska scena prepuna je tradicionalnih recepata koji se prenose generacijama. U starim četvrtima grada postoje male obiteljske slastičarnice koje i dalje pripremaju pets de nonne prema receptima starim više od stotinu godina.

Koliko god naziv „redovnički prdeži“ zvučao nevjerojatno, Francuzi imaju dugu tradiciju davanja neobičnih, duhovitih i pomalo apsurdnih imena jelima. Mnogi nazivi nastali su iz narodnih priča, lokalnih šala, srednjovjekovnih izraza ili spontanih komentara koji su se s vremenom pretvorili u dio kulinarske tradicije.

Tako uz „redovničke prdeže“ postoje i brojni drugi specijaliteti čiji nazivi redovito izazivaju smijeh turista. Jedan od poznatijih primjera je oreilles de cochon, odnosno „svinjske uši“, naziv za hrskavo pecivo koje svojim oblikom podsjeća upravo na uši. Tu je i langue de chat ili „mačji jezik“, tanki i dugi keksić koji se često poslužuje uz kavu ili sladoled.