Jedna od posljednjih divljih rijeka u Hrvatskoj ima prelijepo ime! Na nekim mjestima doslovce nestaje pod zemljom pa se ponovo pojavljuje

Pomalo je fascinantno koliko često se vraćamo Gorskom kotaru. Gledajući površno, rekli bismo da se ne diči ničim posebnim, prosječne je veličine, nema obalu, nema more, nema velike gradove ni spektakularne građevine. Najzanimljivije je da gotovo nema ni stanovnika jer je službeno jedna od najmanje naseljenih regija. Na kilometar četvorni živi svega 15 do 20 ljudi. Ono što Gorski kotar ima, i to napretek, su šume koje pokrivaju više od pola područja. Možda je to razlog zašto nas toliko intrigira. Zaseban svijet u kojem priroda ima glavnu riječ uvijek ostavlja prostor da otkrijemo nešto novo.

Priča o rijeci koja za ime ima pridjev zasigurno nije nova, ali je toliko impresivna da ju je potrebno iznova i iznova prepričavati kako bismo možda naučili cijeniti ono što nam je priroda darovala. Nije neobično da rijeka za ime nosi pridjev, ali je pomalo ironično kada je u pitanju rijeka Dobra koja svoj izvor ima baš u spomenutom Gorskom kotaru.

U davna vremena bilo je uobičajeno da se rijeke nazivaju po tome kakve su za svakodnevni život. Stoga u Hrvatskoj imamo Mirnu, za koju je svima jasno zašto nosi to ime, zatim Mrežnicu koja je puna mrežastih tokova, potom Plivu koja je dovoljno pitoma da se u njoj pliva i onda Dobru koja je zapravo skoro sve osim dobra.

Rijeka koja je krška ponornica duga čak 104 kilometra ujedno je i najduža hrvatska rijeka koja nestaje pod zemljom. U svom gornjem toku, koji je poznat i kao Ogulinska Dobra, gdje teče kroz Gorski kotar prema Ogulinu, Dobra ima brzi planinski tok, često zna nabujati, žustro prolazi kroz kanjone i šume, a onda u Ogulinu nestaje u Đulin ponor. Ovaj ponor glasi za jedno od najmisterioznijih mjesta u Hrvatskoj, a još je i povezan s tragičnom ljubavnom pričom što mu daje dodatnu zavodljivost.

Ipak, glavni akter Đulinog ponora je rijeka Dobra, koju domaći znaju nazivati i Đula. Ova rijeka lijepog imena napravila je ponor velik čak 40 metara i nestaje pod zemljom. U utrobi zemlje Dobra nastavlja teći kroz jedan od najvećih špiljskih sustava u Hrvatskoj, takozvani Đulin ponor – Medvednica.

U njemu su istraživanja započela još 1926. godine. Sustav je dug više od 16 kilometara, a doslovno se prostire ispod grada. Od njegovih mnogobrojnih podzemnih prolaza upravo glavni prati smjer glavne ulice u Ogulinu, Bernardina Frankopana, a „prati” ga i poučna staza u gradu. Iako mistično privlačan, u pitanju je opasan ponor koji je aktivan, sa stalnim vodenim tokovima koji nerijetko poplave, navodi se na stranici Speleologija.

Nakon četiri kilometra toka pod zemljom Dobra ponovno izvire kod sela Gojak, malo dalje od Ogulina. Ovaj dio toka obično se naziva Gojačka Dobra ili Donja Dobra. Ovdje ova rijeka još jednom pokazuje svoju posebnost time što je jedna od malobrojnih rijeka koja ima dva izvora. Ponovno izviranje Dobre na površini izgleda kao druga prilika gdje je ovaj dio toka gotovo potpuno drugačiji od gornjeg. I dalje snažna, ali nešto tiša i mirnija, rijeka u ovom dijelu u potpunosti opravdava svoje ime.

U petnaestak kilometara toka od Gojaka Dobra je u geološkoj prošlosti usjekla dubok kanjon koji se odlikuje iznimnom krajobraznom vrijednošću. Kanjon Dobre između Gojaka i Lešća jedan je od naših najljepših riječnih kanjona uopće, a svakako je najljepši dio ove rijeke od njezina izvora do ušća. Upravo iz tog razloga prostorno-planskim dokumentima bilo je predviđeno zaštititi ovaj dio rijeke kategorijom zaštićenog krajolika, pišu na stranici Crorivers. Osim ljepote kanjona, Donja Dobra itekako je poznata lokacija među ribičima zbog toga što čuva cijelo bogatstvo vrsta koje je teško bilo gdje pronaći.

Kako se približava rijeci Kupi i Karlovcu, Dobra se polako smiruje. Mnogi kažu da je baš ovaj dio, gdje Dobra iznova mijenja svoj karakter, najdramatičniji. Rijeka postaje šira, sporija te poprima tamniju boju. Svoj samostalni put završava nekoliko kilometara od Karlovca u gradu Novigradu na Dobri, gdje se poprilično sramežljivo i nenametljivo spaja s Kupom te dalje nastavlja svoj put preko Save i Dunava sve do Crnog mora.