U skrivenoj dalmatinskoj ulici pronašli smo konobu koja radi cijele godine. Ocjenu 4,8 itekako zaslužuje, a porcije su nas ostavile bez riječi

Sredina je lipnja i Šibenik polako ulazi u onaj dio godine kada se ritam grada mijenja iz dana u dan. Turista je sve više, stolovi uz rivu svakim su danom puniji, a ugostitelji hvataju zalet za sezonu koja će trajati svega nekoliko mjeseci. Na obali se često može čuti kako se u tri ljetna mjeseca mora zaraditi za ostatak godine. Upravo zato mnogi restorani otvaraju vrata tek kad stignu prvi ozbiljniji gosti, a zatvaraju ih čim se posljednji val turista vrati kući.

Jedan od njih je konoba Centar, ujedno i najmlađi šibenski ugostiteljski objekt. Smještena je u jednoj od uskih uličica koje se granaju iz Kalelarge, daleko od najatraktivnijih pozicija uz more i bez privilegije pogleda na rivu. Na papiru možda nije riječ o lokaciji koja sama po sebi privlači prolaznike, ali vrlo često upravo takva mjesta kriju najzanimljivije priče.

Konoba Centar radi tijekom cijele godine. U gradu koji izvan sezone postaje osjetno mirniji, takva odluka zahtijeva hrabrost, upornost i prije svega vjeru u vlastiti proizvod. U samo godinu dana rada uspjeli su privući i lokalce i strance, a impresivna ocjena 4,8 na Googleu privukla je i našu pozornost pa smo tijekom nedavnog boravka u Šibeniku odlučili provjeriti krije li se iza tih brojki doista nešto posebno.

U grad smo stigli u ponedjeljak, taman uoči početka 66. Međunarodnog dječjeg festivala. Kalelarga je bila ukrašena stotinama šarenih zastavica koje su izradila djeca, a cijeli je stari grad ‘odisao’ nekim posebnim uzbuđenjem. Šibenik će, naime, sljedeća dva tjedna biti posebno živ, pun ljudi, ali i dalje dovoljno opušten da možete zastati, pogledati prema kamenim pročeljima i upijati atmosferu.

Do konobe Centar stigli smo oko osam sati navečer. Na maloj terasi zauzet je bio tek jedan stol. Sjedamo i ubrzo nam prilazi mladi konobar. Naglasak odmah odaje da nije Dalmatinac. Nekoliko minuta kasnije doznajemo da dolazi iz Osijeka. Donosi nam jelovnik, ostavlja dovoljno vremena za razgledavanje ponude i vraća se tek kad smo spremni naručiti.

Među predjelima nalaze se hladni mesni i riblji pijat, salata od hobotnice i domaći sirevi. No pogled nam vrlo brzo bježi prema glavnim jelima. Na jelovniku smo pronašli pašticadu od tune s domaćim crnim njokima od sipe i malo niže škampe na buzaru poslužene uz domaću crnu tjesteninu. Iako volimo dobar komad mesa, na moru je odluka bila prilično jednostavna.

Za početak naručujemo riblju platu za dvije osobe, a zatim upravo dva spomenuta glavna jela. Dok smo ih čekali, promatrali smo prolaznike koji se polako slijevaju kroz kamene ulice starog grada. Atmosfera je bila mirna, bez glasne glazbe i pretjeranog turističkog šušura. Sve je djelovalo opušteno, gotovo obiteljski.

Prvo je na stol stigla riblja plata, i odmah nam je postalo jasno da ovdje nećemo ostati gladni. Na velikom pladnju posluženi su bili slani inćuni, salata od hobotnice, riblja marinada, domaća pašteta od tune, repovi kozica, školjke i nekoliko pažljivo složenih priloga koji su lijepo predstavljali dalmatinsku kuhinju. Cijena od 25 eura u današnjim je okolnostima sasvim korektna, posebno kada se uzme u obzir količina hrane koja je stigla na stol.

No prava zvijezda večeri tek je trebala stići. Svi znamo kako izgleda klasična dalmatinska pašticada, pa je već sam naziv ovog jela izazvao znatiželju za stolom. Priznajemo, nismo bili sigurni što očekivati. Hoće li tuna uspjeti preuzeti ulogu koju u pašticadi tradicionalno ima meso? Već nakon nekoliko zalogaja odgovor je bio prilično jasan. Komadi tune bili su sočni i puni okusa, a domaći crni njoki od sipe dali su cijelom jelu dodatnu dubinu i onu blagu notu mora koja se savršeno uklopila u priču. Umak je bio bogat, ali dovoljno suzdržan da ne prekrije ono najvažnije. Što smo više jeli, to nam je ideja morske pašticade imala više smisla.

Drugo glavno jelo bili su škampi na buzaru s domaćom crnom tjesteninom. Očekivali smo četiri ili pet škampa na tanjuru, koliko ih najčešće stiže u sličnim ugostiteljskim objektima, no kada je konobar spustio jelo pred nas, na trenutak smo zastali. Škampi su bili ogromni, njih 8 komada, a i domaće crne tjestenine bilo je poprilično mnogo. Kako je večera odmicala, postajalo nam je sve jasnije da smo možda bili malo preambiciozni s narudžbom. Na kraju večeri vodili smo gotovo ravnopravnu borbu s posljednjim zalogajima. Ne zato što jela nisu bila dobra. Upravo suprotno. Jednostavno su porcije bile toliko izdašne (i fine) da smo odustali nekoliko zalogaja prije cilja.

Konobu Centar pokrenula je poznata šibenska modna kreatorica Đina Grbin zajedno sa svojom obitelji. Danas objekt prvenstveno vodi njezin sin, a u tom se obiteljskom pristupu možda krije dio odgovora na pitanje zašto je ovo mjesto u tako kratkom roku steklo toliko vjernih gostiju.

Iako konoba Centar nema spektakularan pogled na more ni stolove u prvom redu do rive, a vjerujemo ni potrebu za agresivnim privlačenjem gostiju, već nakon prvog zalogaja prepoznat ćete iskren i pošten pristup kuhinji. Oduševit će vas izdašne porcije, pažljivo pripremljena jela i onaj ugodan osjećaj da ste došli nekome u goste, a ne samo odraditi večeru. Cijene glavnih jela kreću se od 23 eura za školjke na buzaru pa sve do 32 eura za lignje na žaru s dalmatinskom blitvom i krumpirom, no nakon iskustva koje smo doživjeli za stolom možemo reći da vrijede svakog centa.