Ovu mračnu seriju pogledali smo u jednom dahu: kritičari je nazivaju jednom od najboljih posljednjih godina

Možda se nećete složiti s nama, svjesni smo da je neko drugo doba, ali mi i dalje s užitkom gledamo serije koje prizivaju atmosferu trilera iz devedesetih. Ima nešto utješno i poznato u tom sporijem tempu, moralnoj ambivalentnosti, kompleksnim i zrelim likovima, seksualnoj napetosti, sudnicama, tajnama, paranoji i osjećaju da nitko nije potpuno nevin. Slobodno nas nazovite nostalgičarima, prikladno je našim godinama, ali budite iskreni i priznajte sebi da se ovdje ne radi samo o nostalgiji. Razlika između onoga što je filmska industrija proizvodila 90-ih i danas doista se osjeća i nije to samo puka lamentacija „nekada je sve bilo bolje“. Cijeli sustav koji proizvodi filmove i serije doista se promijenio.

Steven Soderbergh svojedobno je za The Times rekao da filmovi za odrasle umiru i kako današnji Hollywood na drame za odrasle i trilere gleda kao na mrtvu zonu. Mnogi kritičari složit će se s njim i reći da su devedesete možda bile zadnje veliko razdoblje kada su filmovi za odrasle bili mainstream. Studiji su tada još uvijek ulagali ozbiljan novac u filmove za odraslu publiku i bili spremni na rizike koji su danas nedopustivi.

Gledajući Apple TV seriju Presumed Innocent (prevednu kao Nedokazana krivnja) prisjetili smo se baš tog „zlatnog doba“ i filmova poput Vrućine, Sedam i Kad jaganjci utihnu. Nije to ništa novo ni neobično jer je serija nova adaptacija romana Presumed Innocent autora Scotta Turowa iz 1987. godine. Roman je već jednom bio ekraniziran kao istoimeni film s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Taj film također je bio veliki hit ranih 90-ih i smatra se jednim od ključnih pravnih trilera tog razdoblja.

Razlika je ta što ova serija nije direktan remake filma kadar po kadar, nego nova interpretacija istog romana. Zato su neki odnosi, ton i pojedini dijelovi priče drukčije postavljeni nego u verziji iz 1990. U suštini, radnja serije inteligentna je, ne previše, ali sasvim dovoljno da vas zaintrigira, ne i da vas zamara. Atmosfera je uredno mračna, ali neće vam stvoriti dodatnu anksioznost nakon napornog radnog dana, pomoći će vam da doista „uđete“ u seriju i poigrat će se s vašim umom dovoljno da vas zadrži da pogledate i sljedeću epizodu.

Serija, čiju glavnu ulogu tumači fantastični i neobični Jake Gyllenhaal, vidljivo i dalje vjeruje u ono doba kada je publika mogla pratiti kompleksne dijaloge, razumjeti sive likove te bila u stanju prihvatiti otvorene završetke. Tvorci se nisu previše trudili seriju prilagoditi ovom dobu i navikama gledatelja, nego su uvelike ostali vjerni vremenu kada je roman nastao, ali su svejedno uspjeli kreirati suvremeni ugođaj koji nam nije djelovao daleko i nepoznato.

Presumed Innocent prati Rustyja Sabicha, uspješnog tužitelja čiji se život potpuno mijenja nakon šokantnog ubojstva njegove kolegice Carolyn Polhemus. Dok pokušava zadržati kontrolu nad slučajem, privatni odnosi, ambicije i skrivene napetosti počinju izlaziti na površinu. Kako istraga napreduje, granica između istine i manipulacije postaje sve nejasnija, a atmosfera u sudnici i iza nje sve napetija. Serija polako gradi osjećaj paranoje i nepovjerenja pa gledatelj do samog kraja ne zna kome zapravo može vjerovati. Gotovo svi likovi djeluju kao potencijalni krivci, a upravo nas je ta znatiželja da otkrijemo tko stoji iza svega tjerala da pogledamo svaku sljedeću epizodu.

Osim same radnje, zbilja je bitno naglasiti da je gluma zapravo jedan od glavnih razloga zašto je Presumed Innocent toliko dobro prošla kod publike (7,7 na IMDb-u i 79%, odnosno 78% glasova publike na Rotten Tomatoesu), čak i među ljudima kojima sama priča nije bila savršena. Gotovo svi kritičari slažu se da je glumačka postava nosila seriju.

Jake Gyllenhaal posebno je hvaljen jer Rustyja nije igrao kao klasičnog samouvjerenog odvjetnika, nego kao nervoznog, impulzivnog i emocionalno nestabilnog čovjeka koji se polako raspada pod pritiskom. Kritičari su često isticali da ga je gotovo nemoguće prestati gledati, čak i kada je njegov lik moralno upitan. Veliko iznenađenje mnogima bila je Ruth Negga u ulozi Barbare, Rustyjeve koja je u ovoj verziji puno važniji lik. Mnogi smatraju da upravo ona donosi najemotivnije trenutke cijele priče. Važno je spomenuti i Petera Sarsgaarda koji kao Tommy Molto unosi stalnu nelagodu i napetost te na koga je nemoguće ostati ravnodušan. Njegov lik djeluje hladno i neugodno, ali nikada karikirano, što dodatno pojačava paranoičnu atmosferu serije.

Vrlo jednostavno rečeno, ako ste željni onog doba kada ste mogli pogledati neku seriju koja je negdje „između“, vi ne očekujete previše od nje, ona ne očekuje previše od vas, ali opet ima kvalitetu nekadašnjih pametnih trilera, drama i psiholoških filmova, onda znate što ćete pogledati sljedećih dana.