Najljepša panoramska cesta u Hrvatskoj bila je građevinsko čudo svoga vremena. Stara je gotovo 200 godina, a njome se još uvijek vozi

Kada se 1832. godine na Velebitu otvarala nova cesta, malo je tko mogao pretpostaviti da će se njome voziti i gotovo dva stoljeća kasnije. Još manje da će upravo ona postati jedna od najljepših panoramskih ruta u Hrvatskoj, ona zbog koje će putnici namjerno skretati s autoceste i birati duži put prema moru.

Riječ je, naravno, o Majstorskoj cesti. Ova transvelebitska prometnica povezuje Sveti Rok u Lici preko prijevoja Mali Alan s Obrovcem u Dalmaciji, duga je ukupno 41 kilometar, a bila je prva suvremena cestovna spojnica južne i sjeverne Hrvatske. Njezino ime nije slučajno. Naime, izvedeno je od njemačke riječi meisterstück, što znači remek-djelo, a tko se njome ikada provezao, zna da taj naziv nosi s punim pravom.

Priča počinje mnogo prije svečanog otvorenja. Trgovački i poštanski promet preko Velebita bio je toliko otežan da je bečki dvor još 1819. godine odlučio izgraditi prekovelebitsku prometnicu. Radovi su krenuli 1825. godine, a do 1827. izgrađena je 24 kilometra duga dionica od Obrovca preko Podpraga, Praga i Kraljičinih vrata do Malog Alana, tadašnjeg završetka dalmatinske granice. Uslijedila je lička dionica duga 17 kilometara, od Malog Alana do Svetog Roka, gdje se cesta spajala s već postojećom Dalmatinskom cestom.

Na čelu cijelog pothvata bio je Josip Kajetan Knežić, hrvatski vojni graditelj rodom iz Petrinje, bojnik austrijske vojske i samouki inženjer koji se posebno istaknuo gradnjom cesta u kršu. Zanimljivo, Majstorska cesta bila mu je zapravo prvo iskustvo s planinskim cestama, no napravio ju je toliko dobro da je odmah prozvana Majstorskom i to ime nosi do danas.

Uvjeti u kojima je cesta građena iz današnje su perspektive gotovo nezamislivi. Bez strojeva, na surovom kršu i pod udarima bure koja ondje može puhati orkanskom snagom, radnici su ručno probijali žive stijene. A upravo je iz tog vremena ostala i najpoznatija legenda vezana uz Majstorsku cestu. Kada su radnici ugledali kamen i stijene kroz koje je trebalo proći, zaključili su da je takav pothvat nemoguć. Graditelji su im tada, prema predaji, obećali kilogram zlata za svaki kilogram probijenog kamena, ispričao je svojedobno ravnatelj Parka prirode Velebit.

Koliko je Knežićev posao bio ispred svog vremena, najbolje govori jedan tehnički podatak. Način na koji je trasu proveo po strmoj velebitskoj padini, s brojnim serpentinama između klisura i kukova, predstavljao je veliki napredak u cestogradnji, a maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 posto, što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica, navode iz Parka prirode Velebit. Drugim riječima, cesta projektirana prije gotovo 200 godina i danas bi prošla tehnički pregled.

Nakon otvorenja Majstorskom cestom odvijao se ne samo trgovački nego i poštanski promet između Beča i Zadra. Tijekom sljedećih stotinu godina promet je bio vrlo intenzivan. Kirijaši su prevozili robu, diližanse putnike i poštu, a pastiri svoja stada vodili prema velebitskim pašnjacima. Sve se promijenilo 1925. godine, kada je izgrađena lička željeznička pruga i promet na cesti naglo oslabio. Nekadašnja žila kucavica postupno se pretvorila u tihu planinsku rutu, no upravo je ta tišina pomogla da Majstorska cesta do danas sačuva svoj izvorni izgled.

O tome da putovanje njome nekada nije bilo bezopasno svjedoči spomenik oružniku Francescu Fracassu, koji je životom platio svoju hrabrost štiteći cestu i putnike od 22 razbojnika s kojima se sam sukobio. Uz cestu se i danas naziru austrougarske ruševine nekadašnjih svratišta u kojima su se putnici noću sklanjali od hladnoće, zvijeri i razbojnika.

Najveći magnet za turiste na cijeloj trasi svakako su Tulove grede, impozantni vapnenački kukovi uz koje su vezane brojne narodne predaje. U pričama se spominju zmajevi koji su se ondje izlijegali, nevidljive velebitske vile, ali i Crna Kraljica, mitsko biće koje je donosilo nesreću i po kojem je ime dobio prijevoj Kraljičina vrata. Filmofili pak znaju da je upravo podno Tulovih greda sniman dio filmova o Winnetouu, kultnog serijala prema romanima Karla Maya.

Najnovije poglavlje u priči o Majstorskoj cesti piše se upravo sada. Naime, prijedlog projekta sanacije Majstorske ceste prijavljen je na poziv Ministarstva kulture i medija za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara za 2026. godinu. O obnovi su na radnom sastanku u Lovincu razgovarali župani Ličko-senjske i Zadarske županije te načelnici općina Lovinac i Karlobag, istaknuvši da bi obnova doprinijela očuvanju kulturne baštine i daljnjem razvoju turizma na Velebitu.

Dok se planovi ne realiziraju, cesta će i dalje biti prohodna. Riječ je o dobro održavanom makadamu koji se bez problema može prijeći osobnim automobilom. Uostalom, na cesti staroj gotovo dva stoljeća, s pogledima koji se protežu od kanjona Zrmanje do otvorenog mora, žurba nema nikakvog smisla.