Voda u ovom selu toliko je čista da se može piti sa slapova! Njegov krajolik neodoljivo podsjeća na Plitvice i Krku

U vremenu kada plaćamo vodu u bocama i sumnjamo u svaku slavinu kada putujemo u drugi grad ili državu, postoji jedno mjesto gdje se možete sagnuti, zahvatiti vodu dlanom ravno iz rijeke i popiti je bez razmišljanja. Selo Sopotnica smješteno je na jugozapadu Srbije, dvadesetak kilometara od Prijepolja, na padinama planine Jadovnik, između rijeka Mileševke i Lima. Iako na prvi pogled izgleda kao obično planinsko selo, ono krije nešto što je danas prava rijetkost u Europi.

Sopotnica je maleno selo u kojem, prema posljednjem popisu, živi samo 59 stanovnika. Smješteno je na oko tisuću metara nadmorske visine, nedaleko od tromeđe Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a do njega se stiže vijugavim putem koji se penje kroz guste bukove šume. Dok se uspinjete, doline i oblaci ostaju ispod vas, a krajolik se otvara u prostrane zelene livade prošarane seoskim kućama, drvenim ogradama i velikim plastovima sijena.

Unatoč svojoj veličini, selo živi punim plućima. Poznato je po kvalitetnim mliječnim proizvodima, a okolica obiluje voćem, ljekovitim biljem i gljivama. Svakog ljeta ovdje se organiziraju planinarski kampovi, a seoski turizam se iz godine u godinu sve više razvija, ponajviše zahvaljujući slapovima koji su selo stavili na turističku kartu. Tko želi produžiti izlet, na pola sata vožnje nalazi se i manastir Mileševa iz 13. stoljeća, poznat po freski Bijeli anđeo, jednom od najvrjednijih djela srednjovjekovne umjetnosti na ovim prostorima.

Fenomen Sopotnice krije se u njezinu podzemlju. Geomorfološku i hidrološku cjelinu čine četiri krška vrela i sedam sedrenih terasa preko kojih voda otječe i stvara vodopade i slapove duž cijelog toka. Najveći vodopad nalazi se na trećoj razini i visok je 25 metara, dok se visina ostalih kreće od 19 do 23 metra. Ako vam sedra zvuči poznato, u pravu ste. Riječ je o istom kamenu koji „gradi“ slapove Plitvica i Krke, pa Sopotnicu mnogi opisuju kao malu srpsku rođakinju naših nacionalnih parkova.

Impresivna je i visinska razlika koju rijeka svladava. Ušće se nalazi na 465 metara nadmorske visine, a najviši izvor na čak 1150 metara, pa voda na kratkom potezu doslovno pada niz planinu. Zbog iznimne ekološke i geomorfološke vrijednosti područje je 2005. godine proglašeno zaštićenim prirodnim dobrom.

Uz Sopotnicu je vezana i jedna od najljepših legendi ovog dijela Balkana. Priča kaže da su se prvi stanovnici doselili s bezvodne Pešteri, no vrelo pokraj kojeg su se smjestili ubrzo je presušilo. Posljednje noći prije selidbe javio im se čudesan glas ispod Jadovnika i upitao ih: birajte, ljudi, što da vam poklonim, vodu ili sreću. Seljaci su uglas povikali da im podari vodu, a sreću će, ako Bog da, sami stvarati. Od tada je, kaže predaja, s visova Jadovnika potekla hladna i pitka rijeka koja do današnjeg dana nikada nije presušila.

Do samih slapova ne može se automobilom. Vodopadi su dostupni jedino pješice, kamenim označenim stazama, a putem ćete nailaziti na stare vodenice u kojima se nekada mljelo žito i valjarice koje su služile za obradu vunenog sukna. Planinarski dom Sopotnica na obroncima Jadovnika raspolaže s 35 ležajeva i povezan je s mrežom označenih staza dugom do 180 kilometara, pa je selo idealna baza za aktivni odmor.

A cijene? Zvuče kao iz nekog drugog vremena. Naime, u lokalnim seoskim domaćinstvima doručak stoji oko 250 dinara, a ručak i večera po 300 dinara, što je manje od tri eura po obroku. Na stol stižu kajmak, sir, med, pite, heljda, pršut i rakija od divljih krušaka…

I za kraj jedan praktičan savjet: do sela vodi asfaltirani put, a skreće se s magistrale koja od Prijepolja ide prema Crnoj Gori. Ponesite dobru obuću, prazan želudac i, što je najvažnije, praznu bocu. Napunit ćete je na izvoru.