U Istri su otkriveni mozaici stari 1600 godina: napravio ih je bračni par koji se nazvao ‘velikim grešnicima’

Gotovo pola stoljeća ležali su skriveni pod zemljom, a malo tko je znao da se nadomak poznatog turističkog naselja Barbarige u Istri, nedaleko od Vodnjana, krije jedan od najvrjednijih ranokršćanskih lokaliteta u Hrvatskoj. Ovog su ljeta arheolozi ponovno iskopali podne mozaike stare oko 1600 godina, a među šarenim geometrijskim motivima, viticama bršljana i lotosovim cvjetovima pronašli su i natpis koji zvuči neočekivano iskreno. Bračni par koji je platio izradu mozaika u njemu sebe naziva velikim grešnicima.

Riječ je o crkvenom i samostanskom kompleksu sv. Andrije u Betigi, mjestu koje su stručnjaci Arheološkog muzeja Istre istraživali između 25. svibnja i 7. lipnja, u suradnji s njemačkim sveučilištem Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg. Mozaici su posljednji put bili otkriveni tijekom velikih iskopavanja 1970-ih godina, nakon čega su zatrpani radi zaštite. Sada su ponovno ugledali svjetlo dana, a arheolozi su cijeli lokalitet snimili 3D laserskim skenerom i fotogrametrijom kako bi izradili detaljnu digitalnu dokumentaciju.

Priča o Betigi počinje početkom 5. stoljeća, kada je na tom mjestu, oko groba nepoznatog lokalnog sveca, podignuta neobična trolisna kapela s podnim mozaikom. U sljedećih dvjestotinjak godina oko nje je izrastao čitav crkveni kompleks s trobrodnom bazilikom, krstionicom, mauzolejom, atrijem i cisternom. Sve se to događalo daleko od tadašnjih gradova, usred istarskog ruralnog krajolika, što Betigu čini jednim od najznačajnijih ranokršćanskih lokaliteta te vrste u Hrvatskoj.

Pretpostavlja se da su se već u 7. stoljeću ondje nastanili redovnici koji su kompleks dograđivali i opremili novim kamenim namještajem. Život na tom mjestu ugasio se vjerojatno u 13. stoljeću, kada je sve napušteno i prepušteno zaboravu.

Najzanimljiviji dio otkrića svakako su četiri natpisa uklesana u same mozaike. U trolisnoj kapeli djelomično je sačuvan natpis koji se može prevesti ovako: „U čast blaženih svetaca, Felicianus i Ingenua, veliki grešnici, napravili su ovo”. Vrlo je moguće da su Felicianus i njegova supruga Ingenua bili naručitelji mozaika, a možda i same kapele. Njihov natpis ujedno sugerira da kapela izvorno nije bila posvećena sv. Andriji, nego Svima Svetima.

Ostala tri natpisa otkrivaju tko je sve financirao ukrašavanje bazilike. Svećenik Dalmatius platio je izradu 300 rimskih kvadratnih stopa mozaika, što odgovara površini od oko 26 četvornih metara. Jednako je priložio i imućni par Aquilinus i Urania, dok je izvjesni Florentius sa svojom obitelji darovao 200 stopa. Njihova su imena, zahvaljujući tim donacijama, preživjela više od tisuću i pol godina.

Od posljednjih restauratorskih radova krajem 1970-ih i početkom 1980-ih mozaici su mjestimice oštećeni, pa uskoro slijede novi konzervatorsko-restauratorski zahvati. Nova istraživanja planirana su za 2027. godinu, a bit će usmjerena na prostorije samostanskog dijela kompleksa.

Kako se navodi u priopćenju Arheološkog muzeja Istre, lokalitet je zasad ograđen i nije otvoren za javnost. No dobra vijest za sve ljubitelje povijesti glasi: nakon završetka radova na mozaicima, kompleks u Betigi moći će se razgledati uz prethodnu najavu Arheološkom muzeju Istre. Mjesto na kojem su prije 1600 godina svoja imena u kamen dali uklesati „veliki grešnici” tada će napokon dočekati i svoje posjetitelje.