Mlada Marija svaki dan ustaje u 4, radi u polju i proizvodi prefine sokove. Kupci ih naručuju iz cijele Hrvatske

Poziv ju je zatekao u poslu. “Upravo gulim naranče”, rekla je vedro, dodajući uz smijeh “kako ne može sjediti na miru”. S druge strane linije bio je veseo i topao glas Marije Rossi, vlasnice OPG-a Rossi. Nije ni čudno da smo je zatekli u guljenju naranči, kad malo bolje razmislimo. Naime, Marija se bavi proizvodnjom hladno prešanih sokova i zimnice. S tim ciljem u sklopu svog OPG-a uzgaja i cijelu lepezu voća i povrća. Naranča, kako se OPG nalazi u Rugvici, nije jedna od tih doma uzgojenih voćki, no jedan je od neizostavnih sastojaka njezinih sokova koji danas svoje kupce pronalaze diljem cijele Hrvatske…

A upravo je od svježeg, hladno prešanog soka, koji je Marija sama sebi cijedila, sve i krenulo. Naime, Marija je OPG Rossi osnovala 2023. godine, no sokovi, voće i povrće u njezin su život ‘ušli’ na velika vrata nekoliko godina ranije. Radi same sebe, kako bi poboljšala svoje vlastito zdravlje, počela je sama sebi praviti sokove, čak se prebacila i na sirovu prehranu. Promjenu u njoj počeli su relativno brzo primjećivati i ljudi oko nje i tražili je da i njima napravi sok. Bili su to začeci ideje, no da bi se priča zaokružila prvo se nešto trebalo prelomiti.

Bilo je, naime, vrijeme za promjenu: odlazak iz industrije ljepote u kojoj je Marija dotad radila i za neki novi život, daleko od zatvorenih prostora i masa ljudi. „Klasična priča, rekla bih. Doživjela sam mali burnout, a već sam tada cijedila sokove i poboljšala svoje vlastito zdravlje. Imala sam zemlju i prešu, i iz toga je sve krenulo… Želja mi je bila da, ako će piti sok od mrkve, neka popiju sok od one koja je prije sat vremena stavljena u prešu”, pojasnila je.

Broj preša se s vremenom povećao, sada ih ima tri, a sokovi su i dalje dio njezine svakodnevice. A zahvaljujući njoj, i mnogih drugih. „Više nisam sirovojedac, ali sam definitivno na biljnoj prehrani. Sokovi su konstanta kod mene i vjerujem da imaju supermoć što se tiče zdravlja“, kaže Marija. Svoje voće i povrće sadi na oko dvije tisuće metara četvornih površine, a osim borovnica, neke od udarnih kultura su joj kovrčavi kelj, peršin, celer, cikla te mrkva. Polje se nalazi u sklopu obiteljske kuće, a ima i mali pogon za preradu. Dio povrća uzgaja u plasteniku, a imaju i kokice. S vremenom se nada i drugim životinjama, kravi i kozi.

Marija proizvodi pet vrsta sokova. To su redom hladno prešani sok od kivija, naranče i grejpa, zatim sok od mrkve, đumbira, naranče te sok od bobičastog voća, kruške, grožđa, ananasa te mandarine ili naranče. Tu su i sok od jabuke, limuna, cikle, celera i mrkve te sok od peršina, kelja, špinata, limuna i jabuke. Riječ je o hladno prešanim sokovima koji traju samo tri dana, a sokove cijedi tik prije dostave. U Zagrebu se dostava vrši na kućni prag, a u ostatak Hrvatske sokove šalju smrznute. Njihove sokove kupci nerijetko koriste kao detoks programe ili pak za međuobroke, a ponekad, kad je riječ o dostavama na drugi kraj zemlje, naručuju i veće količine.

Prije dvije godine, kada je vidjela da ima viška povrća, krenula je i s proizvodnjom zimnice. “Od zimnice imamo grah salatu, kiselu ciklu po maminoj recepturi, ljetni umak na bazi paradajza, paprike i luka te dinstano povrće. Ovo posljednje nastaje od povrća koje, pogotovo u ovom periodu, donesem s vrta i izdinstam te imate gotovu bazu za svakakva jela. Isto tako, ono što je najviše traženo, ali sezonski i što ne mogu imati cijelu godinu, je sataraš”, kaže Marija. Pritom dodaje da zimnicu ne šalju u paketima, već izričito dostavljaju zbog rizika od razbijanja.

Od lani su, kaže, polako počeli ulaziti i u dućane. No, supermarketi ili veliki trgovački lanci joj nisu cilj. “Želim svaki luk, papriku i teglicu provući kroz svoje ruke, dakle cilj su malo bogatije voćarne te dućani s proizvodima s OPG-ova”, kaže. Mjesečno proizvede od četiri do pet tisuća bočica sokova te 300 do 500 staklenki zimnice.

Naravno, od svih sastojaka koje smo nabrojali, na svom imanju Marija ne sadi sve voće i povrće. Ono egzotičnije kao i citruse pribavlja od pouzdanog dobavljača i riječ je o voću prve klase. Marijin suprug se brine za administraciju i logističke zavrzlame, a njezin otac pomaže kod oranja i frezanja, primjerice. No, upravo je Marija ona koja sve to povezuje.

Dani joj počinju doista rano. „Budim se u 4 ili 4:20… Obožavam jutra. Popijem kavu i doručkujem i spuštam se dolje u pogon. Ponedjeljkom i četvrtkom cijedim i to odmah ide prema dućanima. To razveze suprug ili tata uleti. Nakon toga pripremam za večernju dostavu i suprug razvozi po Zagrebu. Ostale dane se isto rano budim samo što onda idem u polje ili plastenik prije vrućina. Do 10 sam tamo i onda do pet nešto radim, gulim naranče ili lijepim etikete na bočice. I onda nakon pet opet u polje, na zalijevanje, čupanje trave. Sve ručno plijevim”, kaže Marija.

Posla je mnogo, no Marija kaže da je sve stvar organizacije. Ali i toga da obožava rad s rukama, ali i rad sam po sebi. “Ne gledam serije”, kaže uz smijeh. S druge strane, odlučila je pronalaziti i vremena za stvari koje voli mimo samog posla. “Jako se volim družiti sa svojim prijateljicama, volim i svoje pse, nećake, nadoknađujem sve što nisam mogla prije. Druženja, večere i hrana su mi hobi, to je nešto što baš volim”, kaže Marija.

Zanimalo nas je i koji su izazovi u njezinu trenutačnom poslu. Izdvojila je samo jednu stvar: problem s plasmanom pulpe. “Stalno se borimo s time kome to možemo plasirati jer se od pulpe koja ostaje nakon cijeđenja mogu raditi proteinske pločice, praškovi… Žao nam je pulpe. Mi je koristimo kao gnojivo, no ima je previše da bi se samo tako bacala, a jako je hranjiva i može se koristiti dalje”, pojašnjava. S ostalim ničim nema problema. Imali su sreće, kaže, što se tiče prirodnih nepogoda, a i vole raditi. “Isto tako, imam realne ciljeve. Uvijek si postavim neki realan cilj jer do njega onda brže dođem i ostvarim ga”, kaže Marija za kraj.