Postoje mjesta na Makarskoj rivijeri koja se u 30 godina nisu promjenila: Vice već desetljećima fotografira svih 60 km obale

Ispod Biokova slaže se šezdesetak kilometara obale u niz od šesnaest mjesta, a razlika među njima mjeri se u minutama vožnje. Desetak minuta zapadno od Makarske, prema Brelima, ambijent se već vidljivo mijenja. Dvadesetak kilometara istočno, u Živogošću, ili tridesetak, u Drveniku, susrest ćete skroz drugu priču. Planinski masiv veže cijeli taj potez s jedne strane; uz more ga veže druga linija, lungomare, duž koje se nižu stotine većih i manjih šljunčanih plaža. Svako mjesto gospodari svojima.

Vice Rudan, čovjek koji već desetljećima fotografira svaki kutak te obale, rođen je baš tu, u Makarskoj, 1975. godine i ovim se potezom kreće svakodnevno, čitavu godinu.

„Oduvijek sam vezan uz more, rivu i plažu. Tu sebe potpuno pronalazim i to me definira: mediteranski način života. Još kada na to nadodate da na tom području od šezdeset kilometara obale Makarske rivijere sadržaja i prirodnih ljepota ne nedostaje za dokumentiranje, onda zapravo imam sve što mi treba. Svako pojedino mjesto na Makarskoj rivijeri, od njih šesnaest, ima svoj poseban šarm. I to je divno saznanje da se s malo promjene ambijenta mijenja osobni osjećaj svakodnevnog okruženja.“

Godina mu je podijeljena po temperaturi mora, a računica je takva da bi vjerojatno svatko od nas na nju pristao. Aktivno druženje s prirodnim žalom počinje već u rano proljeće, ugodno završava u kasnu jesen i tako se dobije devet mjeseci sezone sunčanja i kupanja. Toplijih zima zadnjih godina bilo je dovoljno da ni zimsko sunčanje Vici ne bude strano. Kroz preostala tri mjeseca dovoljne su mu svakodnevne šetnje rivama i šetnicama da ulovi neki drugačiji život.

Put od povremenog fotografa do ozbiljnog projekta vodio je preko redakcije. Godine 2002. u Makarsku se vraća Anđelko Erceg, novinar i urednik koji je pokrenuo tjednik Makarska kronika. Rudan je u toj redakciji bio od njezina osnutka.

„Učeći novinarstvo od najboljih, uvijek sam nastojao naučeno pretočiti u nešto svoje, dati svakoj mojoj osobnoj ideji koja je u tom periodu nastajala smisao i pravac. Promatranje tema i određivanje okvirne forme kroz lokalni pristup bili su ključ ponašanja i djelovanja u svakom daljnjem osobnom projektu koji je uslijedio.“

Prvi od tih projekata pojavio se krajem 2009., kada je otvorio stranicu Makarska Riviera Beaches na Facebooku. Pet godina terenskog snimanja i obilaženja plaža za tu stranicu pretvorilo se 2014. u interaktivni vodič svih plaža Makarske rivijere, koji je napravio s lokalnim programerom Ivanom Rašićem. Vodič je bio konkretan okidač za aktivnu suradnju s većinom turističkih zajednica na rivijeri.

Obalu je upoznavao onako kako se jedino i može, hodanjem po njoj.

„Plaže su se obilazile pješice jer se većim dijelom godine i kupaš na njima. Uputit se autom za Brela iz Makarske, autom za Gradac i onda u đir uz more s kamerom u ruci. Svakog dana, iznova i iznova. Vraćanje na iste lokacije je jednostavno normalan proces. Posebno nakon prvog proučavanja terena, točno znaš kada i kako ćeš snimit određenu fotografiju, što ćeš dobiti u konačnici i tako kroz sva četiri godišnja doba.“

Ono što je otkrio nakon godina takvog rada uglavnom mu je stajalo pred očima. Iste stube niz koje je stotinu puta sišao do mora u kadru izgledaju kao tunel na čijem kraju stoji more. Otvor male špilje uokviruje prizor i fotografiji daje prirodni okvir. Takva se mjesta ne vide s puta; otkrivaju se tek kad se čovjek zavuče u njih. Onda se na njih vraća godinama, u različito vrijeme i doba, u različitom svjetlu, dok mu se ne počne činiti da je sve već vidio i dokumentirao.

„Ponekad pomisliš da si sve snimio, a onda se dogodi nešto novo i oduševljenju nema kraja kad to pogledaš na malom ekranu kamere“, kaže Vice.

Navodi da je najteže dostupno mjesto koje je snimio plažica u špilji na divljem terenu Živogošća.

„Kad nešto otkriješ, to onda posjetiš u različitim periodima godine da bi uhvatio maksimalno dobru fotografiju s kojom ćeš u konačnici biti zadovoljan. To jednostavno tako funkcionira. Treba stalno istraživati i biti na terenu. Zaputiti se ponekad i nepoznatim putem u novo, iako je plan bio drugačiji za dan. Skrenuti s puta, ali se opet sigurno vratiti.“

Vice nam objašnjava kako se s rastom turističkih brojki obala mijenjala nejednako. Brela, Baška Voda, Tučepi i Podgora danas izgledaju bitno drukčije. Bratuš, Živogošće, Drvenik i Brist ostali su manje-više isti kao i prije skoro 30 godina. Kada bira mjesta koja najbolje pokazuju koliko je rivijera raznolika, izdvaja ona s dugom obalom, jer mu takva daju najviše prostora za snimanje različitih sadržaja. Izdvaja ih četiri i sva su četiri međusobno različita. Brela, s nekoliko kilometara šetnice iz jednog komada, od Jakiruše do Berulije, duž koje se protežu desetci plaža i uvala. Makarsku, jedini grad i najveće područje, isprepleteno lokalitetima od Ramove do plaže hotela Jadran u Tučepima, urbanima i još uvijek divljima. Živogošće s tri zaseoka, Poratom, Malom Dubom i Blatom, razvedeno i lišeno prevelikih ljetnih gužvi. I Brist, koji dvadesetak godina izgleda jednako autentično, a sam se sastoji od desetak manjih lokaliteta.

Ljeti se, kada Makarska postane užurbana, povlači na istočni dio rivijere, od Živogošća prema Gradcu, gdje se u punoj sezoni još da pronaći mir. Izvan sezone mu je lijepo u čitavom primorskom Podbiokovlju, gdje ga uvijek dočeka nova fotografija pejzaža s posebnim svjetlom, tune koje iskaču iz mora u lovu na sitniju ribu ili morski čovik, kako oni zovu dupina.

Prošloga ljeta iz svega je toga izrastao i tiskani projekt. Magazin SeaGazing Dalmatia, godišnjak u njegovoj osobnoj produkciji, ovoga je ljeta doživio drugi broj.

„Nas šest radi na magazinu: pišu Marina Šola, Iva Divić, Maja Gujinović, Fjodor Tušup i Darko Brkulj, koji je čitavom magazinu dao konkretan oblik kao grafički dizajner, urednik i tekstopisac, dok su sve fotografije moje. Svih nas šest smo prijatelji u stvarnom životu i ‘dica’ Makarske kronike; svi smo radili kao novinari dugi niz godina za taj lokalni tjednik.“

Časopis se vodi kao „Your Mediterranean Lifestyle Photography Traveller“. Tumači što znače pojmovi „pomalo“ ili „tiramol“, piše o kruhu sa šparogama i rafiolima, o organskoj divljoj naranči iz sela Puharići i King Kong limunu iz vrta obitelji Mrkušić u Podgori. Dvojezičan je, stoji dvadeset eura i prodaje se u četirima makarskim suvenirnicama te u londonskoj trgovini Pics & Ink. Drugi broj upravo putuje poštom za London.