Za mjesec dana svi će u ovaj grad pojuriti na advent, ali meni je najljepši sada: ima kanale i katedralu visoku 142 metra

Fotografija je nekada bila luksuz. Poseban trenutak, djelić nečega važnog i vrijednog što smo željeli sačuvati za sva vremena. Danas mi se čini da je izgubila dobar dio te vrijednosti. Svakodnevno smo izloženi tisućama fotografija koje iskaču sa svih strana, a od kojih na kraju rijetko što ostane u sjećanju. Štoviše, mislim da smo s vremenom postali pomalo i izmanipulirani tom umjetnošću. Priznajem, dogodilo mi se više puta da sam stigla na neko mjesto i ostala prilično razočarana. Međutim, Strasbourg je jedan od onih gradova koji su otporni na fotografske manipulacije. Koliko god ga fotografirali, iz kojeg god kuta, teško je pretjerati s njegovom ljepotom. On doista jest onakav kakvim ga predstavljaju.

U Francusku smo stigli sredinom rujna, u ono pomalo neobično razdoblje kada je ljeto već iza nas, ali jesen još nije ozbiljno preuzela stvari u svoje ruke. Meni je to jedno od najdražih razdoblja za putovanje, posebno kada su u pitanju gradovi koji tijekom godine privlače ogroman broj turista. Iako smo se nadali nešto mirnijim ulicama, Strasbourg nas je ipak dočekao s popriličnim brojem posjetitelja. Neću lagati, na pojedinim mjestima trebalo je dobro paziti kuda hodamo, osobito kada bismo podigli pogled prema pročeljima, ali gužva je ipak bila dovoljno podnošljiva da nam ne pokvari doživljaj.

Moram priznati, ne zaljubljujem se lako u gradove, barem ne više; s vremenom razvijete određenu otpornost na sve ono što se u turističkim vodičima opisuje kao posebno, jedinstveno i nezaboravno. Međutim, Strasbourg me prilično brzo razoružao. Nakon što smo parkirali automobil, uputili smo se prema povijesnoj jezgri i poznatim natkrivenim mostovima, odnosno Ponts Couverts. Pogled koji se odavde otvara prema starom Strasbourgu dovoljan je da odmah shvatite zašto se ovaj grad toliko često nalazi na popisima najljepših europskih destinacija.

Pred nama se pokazao niz starih kuća sa šarenim drvenim gredama, strmim krovovima i prozorima ukrašenim cvijećem. Njihova pročelja pratila su obale rijeke Ill, koja se ovdje račva u nekoliko kanala, a ispod malih mostova povremeno su prolazili turistički brodovi. Uz obalu su sjedili ljudi, neki uz kavu, neki jednostavno promatrajući okolinu, a čitav prizor imao je neku neobičnu lakoću. Strasbourg je djelovao opušteno, vedro i, što mi se posebno svidjelo, vrlo stvarno.

Uskoro smo se našli u četvrti Petite France, vjerojatno najfotografiranijem dijelu Strasbourga, poznatom po uskim, kamenim ulicama i slikovitim kućama iz 16. i 17. stoljeća, čija su pročelja ispresijecana drvenim gredama, a prozori ukrašeni cvijećem. Među njima se otvaraju mali trgovi i prolazi, dok se uz rub četvrti pružaju ogranci rijeke. Nekada su ovdje živjeli i radili mlinari, ribari i kožari, kojima je blizina vode bila nužna za posao. Danas je to jedna od najposjećenijih gradskih četvrti, a nekadašnje radionice i stambene kuće velikim su dijelom postale restorani, trgovine i turistički smještaj.

Zanimljivo je koliko je ovaj dio grada kompaktan, a istovremeno pun različitih prizora. Dovoljno je prijeći jedan od malih mostova ili skrenuti iza ugla pa se pred vama otvori potpuno nova perspektiva. Posebno su dojmljive ulice Rue du Bain-aux-Plantes i Rue des Dentelles, gdje se pročelja nižu jedno uz drugo, a drvene grede, prozorski kapci i strmi krovovi stvaraju vrlo skladnu arhitektonsku cjelinu.

Nakon toga zaputili smo se prema katedrali Notre-Dame.  Put do katedrale vodi kroz stare gradske ulice, a onda, nakon svih tih simpatičnih kuća i razigranih pročelja, pred nama se pojavila ona. Nakon arhitekture Petite Francea, koja djeluje pitomo i domaće, ova golema gotička građevina pomalo šokira svojom pojavom. Monumentalna, ozbiljna, prijeteća, uzdiže se iznad okolnih zgrada kao da želi jasno pokazati tko ovdje vodi glavnu riječ. Posebno je zanimljiva činjenica da trg na kojem se nalazi nije pretjerano velik, pa se zbog nedostatka udaljenosti njezina veličina doživljava još intenzivnije.

Katedrala je građena od ružičastog pješčenjaka iz planina Vosges, a njezin jedini toranj doseže visinu od 142 metra. Više od dva stoljeća bila je najviša građevina na svijetu. Pročelje je prekriveno stotinama skulptura, ukrasa i kamenih detalja koji djeluju precizno i hipnotizirajuće. Victor Hugo opisao ju je kao čudo monumentalnosti i delikatnosti, a kad stanete pred nju, odmah je jasno što je time želio reći.

Unutrašnjost katedrale jednako je impresivna. Visoki svodovi, vitraji i golemi stupovi stvaraju sasvim drugačiju atmosferu od one koja vlada na trgu, a među najpoznatijim dijelovima nalazi se astronomski sat. Riječ je o iznimnom mehaničkom djelu koje, osim vremena, prikazuje različite astronomske podatke i kalendarske cikluse. Nakon izlaska iz katedrale nastavili smo razgledavati okolne građevine, među kojima se ističe Maison Kammerzell, povijesna kuća s bogato rezbarenim renesansnim pročeljem. Nedaleko se nalazi i raskošna palača Palais Rohan iz 18. stoljeća, u kojoj su danas smještena tri muzeja.

Poslije smo nastavili prema trgu Gutenberg, nazvanom po Johannesu Gutenbergu, koji je dio života proveo upravo u Strasbourgu, a zatim prema velikom Place Kléber, jednom od glavnih gradskih trgova. Ondje se atmosfera mijenja. Uske srednjovjekovne ulice ustupaju mjesto širim prostorima, trgovinama i svakodnevnom gradskom životu. Strasbourg je, uostalom, puno više od svoje povijesne jezgre. Njegova arhitektura otkriva dugu i često burnu povijest regije Alzacije, koja je tijekom stoljeća mijenjala francusku i njemačku vlast.

Posebno je zanimljiva četvrt Neustadt, izgrađena uglavnom tijekom njemačke uprave krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ondje se srednjovjekovni ulični raster zamjenjuje širokim avenijama, monumentalnim javnim građevinama i reprezentativnim palačama.

Kako je dan odmicao, polako smo se ponovno vratili prema rijeci. Prolazili smo pokraj terasa, gledali brodove koji plove kanalima i ponovno zastajali ispred kuća koje smo nekoliko sati ranije već fotografirali. Bilo se jako teško odvojiti od ovog grada, toliko teško da sam pomislila kako bih se tu slobodno mogla preseliti i krenuti ispočetka. Taj odnos vode i arhitekture, svjetlo koje se mijenja na pročeljima, zvukovi s ulica i sam karakter grada izgledali su poželjno za neki novi život.

Ipak, vjerojatno ne bih tako mislila da sam se našla tu u vrijeme adventa. Kao što već i ptice na grani znaju, Strasbourg je tijekom tog razdoblja jedna od najpopularnijih europskih destinacija. Vjerujem da tada izgleda spektakularno, ali nekako mi je draže da sam imala priliku vidjeti ovakvo naličje grada.