Hrvatska ima 6000 zaštićenih atrakcija: Marko ih je sve spojio u besplatnu aplikaciju i preglednu kartu idealnu za putnike

Hrvatska je prekrivena slojevima povijesti, od rimskih vojnih logora i srednjovjekovnih burgova na slavonskim gorjima do gradina na dalmatinskim uzvisinama. Međutim, toliko puta mi se dogodilo da prolazim pokraj neke građevine i nemam pojma o čemu se radi. Najjednostavnija pitanja poput što je to bilo, može li se do nje doći i koliko vremena treba za to bilo je skoro nemoguće odgovoriti. Sada smo pronašli rješenje i za to. Ove i niz drugih informacija dostupne su na HeritageMap, besplatnoj interaktivnoj karti baštine koju je izradio programer Marko Mlinarević.

Mlinarević je iz Osijeka, a u Zagrebu živi već neko vrijeme, otkad se preselio nakon što je upoznao suprugu. Po struci je programer, a projekt je izrastao iz putničke navike. Kad sa suprugom ide na put, usput uvijek traži neku staru utvrdu. „Tuđim rješenjima koja sam koristio uvijek je nešto falilo: detaljan opis, slika ili pristup lokaciji“, objašnjava.

Marko je stoga odlučio svoju kartu postaviti ne kao zamjenu za službene alate, nego kao njihovu nadogradnju. Geoportal kulturnih dobara, kako navodi, prikazuje više od šest tisuća nepokretnih kulturnih dobara s granicama zaštite i katastarskim česticama. Taj je alat izrađen za konzervatore, prostorne planere i vlasnike parcela te im dobro služi. Ističe pak kako „običnom“ posjetitelju fali drugi sloj. „Registar i Geoportal odgovaraju na pitanje što je zaštićeno i dokle, a moja karta pokušava odgovoriti na pitanje kamo u subotu ujutro“, kaže Mlinarević.

Registar u cjelini bilježi više zapisa od karte jer obuhvaća i pokretna dobra, među njima crkvene orgulje, slike, muzejske zbirke i etnografsku građu. HeritageMap prikazuje nepokretnu baštinu. Unutar tih kategorija oko tisuću lokaliteta dolazi iz drugih izvora. To su ponajprije arheološka nalazišta i gradine koje je struka opisala, a zaštita ih tek čeka, zatim ruševine dvoraca i kurija te crkvice koje su na kartu stigle preko OpenStreetMapa.

Najviše pažnje autor je posvetio pristupu. Za više od 400 lokaliteta posljednji se dio puta prelazi isključivo pješice, a karta za njih izračunava prilaz s udaljenošću, usponom i visinskim profilom. Koristi staze iz OpenStreetMapa, visinske podatke iz satelitskih izvora, procjenu trajanja uspona i povratka te vremensku prognozu za taj dan. Kad staza nije ucrtana, prikazuje zračnu liniju i tako označava da planinarski put tek treba pronaći. Mlinarević kaže da je i sam dolazio cestom do lokacija koje zbog terena nije mogao dosegnuti, pa mu je izlet propao. „Ako su dvije utvrde udaljene po dva kilometra od ceste, a jedna je šetnja po ravnom dok druga ima 300 metara uspona, za tu drugu se treba ozbiljnije pripremiti“, ističe.

Najveći izazov, priznaje, predstavlja usklađivanje izvora, a iz tog su posla izašle i zanimljive priče. Najdraža mu je Tvrđava Kluže u Sloveniji. Wikidata je datira u 1472., slovenski registar nabraja šest građevinskih faza od 15. stoljeća do 1881., a onda se javio čovjek iz kraja. Objasnio je da je staru utvrdu 1797. srušila francuska vojska i da današnja građevina potječe iz 1881., iz doba Austro-Ugarske. Karta je sada datira prema zgradi koja doista stoji.

Zanimalo nas je, iz Markove perspektive, koja su područja najzanimljivija za istraživanje. Mlinarević ističe Dalmatinsku zagoru, koju opisuje kao krajolik pun još „neotkrivenih“ gradina, zatim Banovinu i Šibensko-kninsku županiju. Kao rodom Osječanin dodaje Slavoniju, gdje je Papuk posut srednjovjekovnim burgovima. „Kroz sve se to uglavnom samo prolazi“, primjećuje. Za početnike izdvaja pet odredišta: Pustinju Blacu na Braču, utvrdu Glavaš pod Dinarom, Biranj iznad Kaštela s pogledom koji puca s vrha, Stari grad Veliki Kalnik i Ružicu grad kod Orahovice.

Primjer koji ga je uvjerio u smisao projekta dogodio se prije same aplikacije. „Sa suprugom sam krenuo u Nacionalni park Krka i na slapovima zatekao gužvu. Karta je pokazala sjeverni dio parka. Ondje smo posjetili rimski vojni logor Burnum s amfiteatrom koji je jedini sačuvani vojni amfiteatar u Hrvatskoj, arheološku zbirku u Eko kampusu Krka u Puljanima i pravoslavni manastir Krka na samoj rijeci. Na svakoj smo lokaciji bili gotovo sami, a u muzeju smo kao jedini posjetitelji dobili privatnu turu. Taj izlet mi je ostao kao jedan od najboljih na kojima sam ikad bio“, kaže. Tada im je trebalo malo sreće, a aplikacija želi da to postane stvar od nekoliko sekundi. Nada se da će stranac u Splitu jedan dan potrošiti na zagoru umjesto četvrtog dana na rivi, a da će Hrvate potaknuti na istraživanje manje posjećenih krajeva.

Kartu koristi i sam, gotovo svaki put kad putuju. Ovog je ljeta, šećući rivom, otvorio aplikaciju i za nekoliko sekundi pronašao jednu utvrdu i dvije crkve. Posjetili su ih, a karta je o njima donijela više podataka od ploča s opisima na samim lokacijama.

HeritageMap je besplatan, otvoren svima i nema oglasa. Lokacija korisnika koristi se za poredak lokaliteta po blizini i ostaje na njegovu uređaju. Projekt se financira dobrovoljnim donacijama. Mlinarević kao razlog navodi da je „građena iz zajedničkog dobra“ i da bi mu naplata pristupa bila neprimjerena prema ljudima koji su svoje podatke ostavili javno.

Sljedeći korak je širenje izvan Hrvatske. Karta već prikazuje gotovo osam tisuća slovenskih lokaliteta, a Mlinarević je prošao registre svih 27 članica Europske unije i razvrstao ih prema uvjetima korištenja podataka. „Problem nije tehnika nego smije li se te službene podatke otvoreno koristiti“, objašnjava. Prvi kandidati za proširenje su Italija, Austrija i Češka.