U ovoj europskoj metropoli radnici u pauzi za ručak skaču u rijeku, a turisti ga razgledavaju plutajući oko stare jezgre

Kako vam izgleda pauza na poslu? Možda izađete na ručak, možda jedete sendvič za radnim stolom, ali kupanje vam sigurno ne padne na pamet, čak i ako živite na moru. Ipak, u Europi postoji grad u kojem je kupanje u rijeci za vrijeme pauze potpuno normalno, a rijeka je toliko povezana s gradom da se koristi kao bazen, kao prijevozno sredstvo i mjesto susreta. A ako švicarski Bern posjetite ljeti kao turisti, mogli biste neke od znamenitosti razgledati s rijeke, plivajući i plutajući tik uz staru gradsku jezgru!

Rijeka Aare neraskidiv je dio života u Bernu. Obavija staru gradsku jezgru u gotovo savršenoj petlji, a ljeti postaje najživlji dio grada i zaista nije neobično vidjeti kolegu da se s pauze vraća mokre kose. Ovu neobičnu ljetnu svakodnevicu rado prigrle i turisti koji posjećuju grad.

Rijeka Aare spušta se ravno iz Alpa i savršeno je čist. Grad je 1191. godine i osnovan upravo tu, na poluotoku u zavoju rijeke, jer je voda s tri strane bila najjednostavnija obrana koju je srednji vijek mogao poželjeti. Osam stoljeća poslije ta ista voda više nije obrambeni jarak, nego najpopularnije gradsko kupalište.

Najstarije gradsko kupalište Marzili otvoreno je još u 18. stoljeću i potpuno je besplatno. Nalazi se u podnožju brežuljka na kojemu stoji Savezni dom, sjedište švicarske vlade i parlamenta, pa se rijetko gdje u Europi može ležati na travnjaku i istodobno gledati u zgradu u kojoj se donose državni zakoni. Postoji i priča koju u gradu rado prepričavaju, a koju i sam turistički ured navodi kao glasinu: nekad su se, navodno, kupaći kostimi redovito sušili na balkonu zgrade parlamenta!

Službena turistička stranica Bern Welcome navodi da na najtoplije dane na Marzili dođe više od 10.000 posjetitelja, a na travnjaku se izmiješaju studenti, obitelji, umirovljenici i turisti. Drugo tradicionalno kupalište, Lorrainebad, otvoreno je 1892. i leži na suprotnoj strani petlje.

Većina ljudi slijedi isti ritual. Na kupalištu ostave ručnik i stvari, zaključaju ormarić, a zatim pješice krenu stazom uz rijeku, u smjeru suprotnom od toka. Na odabranom mjestu uskaču u rijeku i prepuštaju struji koja ih vraća prema mjestu na kojem su im stvari. Ulazi i izlazi jasno su označeni crvenim stupovima i stepenicama.

Turisti često dio grada razgledaju upravo s vode. Poput domaćina, ostave svoje stvari, prošetaju do željene lokacije, a potom na rijeci prolaze uz zelene obale, ispod mostova, uz grade na obali. Na jednom dijelu mogu vidjeti i zidine stare jezgre koje se uzdižu se desetak katova iznad površine vode.

Pisali smo već da i u Baselu ljudi s posla ili na posao često idu plutajući rijekom. U Bernu za plivanje koriste isti sistem kao i u Baselu: odjeća, ključevi i mobitel stave se u vodootpornu vreću koja se zatvara i pluta s vama. Najpoznatiji je model onaj u obliku ribe, poznat kao Wickelfisch, koji se prodaje u sportskim i outdoor trgovinama.

Prije kupanja, svi otvaraju istu aplikaciju: Aare Guru pokazuje trenutačnu temperaturu vode, protok i procjenu kakvi će uvjeti biti za dva sata, a nudi i točna vremena izlaska i zalaska sunca na kupalištima. Ljeti se temperatura vode uglavnom kreće između 16 i 22 stupnja, a Švicarcima je obično sve preko 18 okej za kupanje. Uz ovaj običaj dolazi i važna preporuka: plivanje u Aaru preporučuje se isključivo iskusnim plivačima jer je struja brza, a voda hladna. Za slabije plivače, uređeni su ograđeni bazeni uz rijeku.

Da nije riječ o turističkoj atrakciji nego o dijelu identiteta grada, potvrđuje i službeni status. Kupanje u rijeci Aare uvršteno je na švicarski popis živih tradicija, a povijest seže dublje nego što se očekuje. Zapisi pokazuju da su se dječaci kupali u rukavcu rijeke na mjestu današnjeg Marzilija već 1721. godine, a već su krajem 18. stoljeća obale za lijepih dana bile prepune ljudi.