Zašto prve noći u hotelu spavamo lošije nego inače? Znanstvenici su otkrili što tad zapravo radi naš mozak

Hoteli diljem svijeta ulažu mnogo truda kako bi svojim gostima osigurali kvalitetan san. Luksuzni hotelski brendovi investiraju u iznimno skupe madrace i posteljinu, a neki gostima nude čak i mogućnost odabira različitih vrsta jastuka. No ni sve to ne može spriječiti pojavu koju stručnjaci za spavanje nazivaju ”efektom prve noći”. Ljudi koji ga iskuse teže zaspu i češće se bude tijekom noći, a može pogoditi svakoga, od onih koji često putuju do ljudi koji rijetko odlaze na odmor.

Postojanje ovog fenomena, za koje se vjeruje da ima evolucijske korijene, potvrđeno je u desecima istraživanja. ”Pretpostavlja se da je riječ o adaptivnoj reakciji zbog koje mozak tijekom spavanja ostaje na oprezu u nepoznatom okruženju”, rekla je Anna Wick, viša istraživačica spavanja na Sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj, a prenosi portal Euronews.

Ahmad Mayeli, profesor psihijatrije i istraživač spavanja na Sveučilištu u Pittsburghu, kaže da ovaj fenomen iskusi većina ljudi: vjerojatno ga u određenoj mjeri osjećaju čak i oni koji ga uopće ne primijete. U prosjeku ljudi u novom okruženju spavaju oko 20 do 30 minuta kraće.

Njegovo istraživanje pokazalo je da je frontalni režanj mozga tijekom prve noći bio aktivniji, što upućuje na stanje pojačane budnosti. Ljudi na novom mjestu ne samo da spavaju kraće, nego im je i san plići. ”Dio mozga je, slično kao kod dupina, budan dok spavamo”, kaže Mayeli.

Efekt je izraženiji kod djece, adolescenata i starijih osoba, a obično postaje jači s godinama. Najmanje su pogođeni ljudi u dvadesetima. Mayeli pretpostavlja da je naš mozak možda evolucijski ”programiran” tako da bude oprezan na novim mjestima jer su ona tijekom ljudske povijesti bila najopasnija za odmor. ”Nije važno jeste li u hotelu ili savani. Vaš mozak nije dobio obavijest da je to novo mjesto potpuno sigurno”, rekao je.

Wick kaže da dosadašnji dokazi upućuju na to da učinak slabi nakon prve noći, dok Lisa Strauss, psihologinja specijalizirana za kognitivno-bihevioralno liječenje poremećaja spavanja, ističe da na san na novom mjestu, osim evolucijske potrebe za oprezom, utječu i drugi čimbenici.

Naime, samo putovanje može negativno djelovati na san, čak i kad ne mijenjamo vremensku zonu. Mogu nam smetati i različiti elementi u okruženju, treperavo svjetlo detektora dima u hotelskoj sobi ili nešto drugo. Svoj doprinos može dati i napetost u odnosima, ako smo u posjetu članovima obitelji s kojima nismo osobito bliski.

Strauss napominje da neki ljudi prve noći na novom mjestu mogu čak spavati bolje, ako su iscrpljeni nakon putovanja ili ako im promjena okruženja omogućuje da se odmaknu od svakodnevnih izvora stresa. Bolje mogu spavati i ljudi koji inače kod kuće imaju problema sa snom jer novo mjesto ne povezuju s prethodnim poteškoćama sa spavanjem.

Iako efekt prve noći može iskusiti svatko, Strauss kaže da su mu posebno podložni ljudi koji su skloniji tjeskobi: upravo ih zabrinutost oko toga hoće li uspjeti zaspati održava budnima. Zato psihologinja preporučuje uobičajena pravila dobre higijene spavanja, poput odlaska na počinak otprilike u isto vrijeme svake večeri, spavanja u hladnoj i zamračenoj prostoriji, pridržavanja večernje rutine te izbjegavanja ekrana dovoljno dugo prije odlaska u krevet. Takve navike mogu biti posebno korisne ako ih počnemo prakticirati nekoliko dana ili tjedana prije važnog putovanja.

Savjetuje i da novo okruženje pokušamo učiniti što više ”svojim” tako što ćemo provesti malo više vremena u novom krevetu. Možemo čitati ili se baviti nekom drugom mirnom i poznatom aktivnošću kako bi nam čitavo iskustvo djelovalo manje neobično. Na put možemo ponijeti i poznate predmete, poput omiljenog jastuka ili deke. Ljudima koji osjećaju izraženiju tjeskobu Strauss preporučuje da se zamisle u sigurnom i poznatom okruženju u prirodi, na omiljenoj planinarskoj stazi ili plaži.

Trebali bi osvijestiti tjeskobu koju osjećaju, a zatim ponavljati pozitivne rečenice koje mogu pomoći u ublažavanju osjećaja pretjerane budnosti. Mayeli ističe da efekt prve noći zapravo nije razlog za zabrinutost te da jedna noć tijekom koje smo spavali sat ili dva manje nego inače nije nešto zbog čega bismo se trebali pretjerano brinuti. Ipak, ako nas na odredištu čeka važan sastanak ili događaj, preporučuje da stignemo dan ranije kako bismo imali vremena za prilagodbu.