Španjolski gradić izgleda kao da je srastao sa stijenom: kuće su izgrađene pod golemom kamenom masom koja im je postala krov

Zamislite ulicu u kojoj podignete pogled prema nebu, a umjesto oblaka ugledate golemu stijenu: ona je ondje krov kuća, natkriva lokale i terase, a na pojedinim mjestima gotovo potpuno zaklanja sunce. Prizor djeluje pomalo nestvarno, ali upravo tako izgleda svakodnevica u jednom od najneobičnijih mjesta u španjolskoj Andaluziji. Vodimo vas u Setenil de las Bodegas! Smješten na sjeveru pokrajine Cádiz, na spoju planinskih područja Serranía de Ronda i Sierra de Cádiz, ovaj gradić nalazi se na poznatoj Ruti bijelih sela, odnosno Pueblos Blancos.

Od grada Cádiza udaljen je 134 kilometra, a leži na nadmorskoj visini od oko 640 metara. No dok mnoga andaluzijska bijela sela osvajaju kućicama nanizanima po brežuljcima, Setenil ima nešto po čemu ga je nemoguće zamijeniti s bilo kojim drugim mjestom. Njegove kuće i ulice prilagodile su se kamenoj klisuri koju je tijekom vremena oblikovala rijeka pa se danas čini kao da su grad i stijena srasli u jedno.

Iako bi se moglo zaključiti da su stanovnici Setenila svoje domove isklesali u stijeni, to ondje nije slučaj. Zapravo su iskoristili prirodne udubine i kamene prevjese, čije su otvore zatvarali fasadama pa je sama stijena postala i krov i stražnji dio kuće. Riječ je o tipu stanovanja koji lokalna uprava naziva abrigo bajo rocas, odnosno zaklon pod stijenama.

Za razliku od drugih polušpiljskih nastambi u Andaluziji, ljudi u Setenilu nisu pokušavali mijenjati stijenu, nego su svoje domove prilagođavali njezinom prirodnom obliku. Takve kuće imaju i vrlo praktičnu prednost: stijena, naime, pomaže održavati ugodniju i ujednačeniju temperaturu u njihovoj unutrašnjosti.

Gledan iz zraka, gradić izgleda poput urbane slagalice. Negdje se kuće nalaze ispod stijene, drugdje su podignute iznad nje. U povijesnoj jezgri često su uske i ”rastu” u visinu jer je topografija otežavala gradnju na širokim parcelama pa se ponekad na jednom katu nalazi samo jedna prostorija. Najupečatljivije ulice Cuevas del Sol (Špilje Sunca) i Cuevas de la Sombra (Špilje Sjene) protežu se paralelno uz rijeku Guadalporcún.

Cuevas del Sol nalazi se na sunčanijoj strani, dok se nad dijelovima Cuevas de la Sombra nadvija golema kamena masa. Hodate ulicom, prolazite kraj bijelih fasada i lokala, a iznad glave vam se, umjesto otvorenog neba, nadvija kameni svod! Na pojedinim mjestima stijena prelazi preko gotovo čitave ulice pa imate osjećaj kao da ste u neobičnom prirodnom tunelu.

Vrijedi se popeti i do bajkovite La Ville, najstarijeg dijela grada. Ondje se nekoć nalazilo almohadsko (maursko) naselje, a danas se mogu vidjeti ostaci nekadašnje utvrde i Torreón, obrambena kula podignuta između 12. i 13. stoljeća. S područja stare utvrde pružaju se i neki od najljepših pogleda na bijele kuće razasute po strmim padinama.

Setenil je bio jedna od strateških točaka na granici s Nasridskim Kraljevstvom Granadom i dugo je slovio za gotovo neosvojivo mjesto. Prema povijesnim kronikama, Setenil je od vremena kastiljskog kralja Ivana II. do vladavine Katoličkih kraljeva doživio ukupno sedam opsada.

Prema predaji, ime grada potječe od latinskog izraza septem nihil, što znači ”sedam puta ništa”. Navodno se odnosi upravo na niz neuspješnih pokušaja njegovog osvajanja. Posljednja je završila 21. rujna 1484., kada su Setenil osvojili Katolički kraljevi, Izabela I. Kastiljska i Ferdinand II. Aragonski. Godine 1501. grad je dobio povelju kojom su stanovnicima dodijeljene brojne povlastice, a u sljedećim stoljećima razvijaju se vinogradarstvo, uzgoj žitarica i stoke te iskorištavanje okolnih šuma.

Drugi dio današnjeg imena, de las Bodegas, podsjeća na vinogradarsku tradiciju i proizvodnju vina. Nakon kršćanskog osvajanja vinova loza postala je jedna od važnih lokalnih kultura. Vinogradarstvo je kasnije snažno pogodila filoksera, koja je u 19. stoljeću poharala Europu, no uspomena na nekadašnje vinarije ostala je sačuvana u imenu mjesta.