Ovo su moja tri omiljena mjesta za izlet u prirodu s djecom: od Zagreba su udaljena manje od sat vremena vožnje

Prvi jesenski dani u kojima imamo priliku uživati jednostavno zovu na odlazak u prirodu. Vrućine su splasnule, no sunce nas i dalje grije, a dani su, iako sve kraći, idealni za obiteljski boravak na otvorenom. U ovom članku predstavljam nekoliko opcija koje su mi osobno vrlo drage i koje su kao stvorene za planinarski izlet u kojem će, bez sumnje, uživati i oni najmanji. Kad bih ih trebala opisati u svega nekoliko riječi, dobili bi imena: ‘odličan za najmanje’, ‘nadohvat ruke’ i ‘dulji, ali predivan’. Koji god da odaberete, snaga im je, što pogotovo vrijedi za one koji žive u Zagrebu, njihova pristupačnost jer se nalaze ili u granicama samog grada ili pak najviše sat vožnje automobilom od njega. Vrijeme je za jesenski obiteljski planinarski izlet!

Prvi koji bih izdvojila svakako je onaj s ‘najmanjima’ u svom ‘radnom nazivu’. Ovaj jednostavni planinarski izlet vodi u Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje, maksimalno 40 minuta vožnje automobilom od Zagreba, i to do najljepšeg slapa Samoborskog gorja, 10 metara visokog Cerinskog vira. U blizini slapa, odnosno na putu do njega nalazi se i planinarski dom, a slap može biti krajnje odredište ili tek postaja na duljem planinarenju za ambicioznije.

Slap se nalazi u okolici Smerovišća, a staza do njega idealna je i za one najmanjih koraka. Smjestio se pod vrhom Podjelak, u šumi Bedenička, a tvore ga vode potoka Javorec. Iako ga tamošnje stanovništvo zna već stoljećima, planinari su ga ‘otkrili’ 1927. godine. Od mjesta gdje možete ostaviti automobil pa do slapa treba maksimalno 30 minuta, a staza dobrim dijelom prati potok. Što se tiče dolaska do početne točke staze, mi smo išli automobilom iz smjera Samobora prema Smerovišću, s izletištem ‘Dumić’ kao interesnom točkom. Nekih 30 metara nakon izletišta, desno skretanje vodi prema Šipačkom bregu (pratite putokaz), a zatim se nakon najviše jednog kilometra dolazi do proširenja i vrlo oštrog zavoja udesno. Na tom proširenju dočekat će vas i putokaz za Cerinski vir.

Druga vrlo draga opcija svakako je Glavica, mnogima dragi planinarski cilj u samom Zagrebu, na jugozapadnim obroncima Medvednice, povrh Gornjeg Stenjevca. Prema njemu vodi Zelena magistrala, na kraju koje se nalazi parkiralište, a zatim staza vodi kojih pola sata kroz šumu do tog popularnog planinarskog doma. Do doma vodi šumska cesta pa ga je moguće doseći i automobilom.

Staza do Glavice popularna je među obiteljima i bez sumnje ćete na njoj, kada god se tamo zaputite, naići na male planinare. Moguće ju je prijeći čak i s dječjim kolicima (malo veći kotači, ipak), nema zahtjevnih uspona niti dionica, a teren je opet dovoljno zabavan za male nožice (kod trčanja samo treba povremeno pripaziti na kamenje ili pak korijenje). Nekoliko punktova uz samu stazu, poput ‘vlakića’ na deblu ili pak srušenog stabla, dobro su poznate ‘postaje’ među najmanjim planinarima. Naposljetku, u domu čeka okrjepa, a u dvorištu i dječje igralište. U blizini doma nalazi se i špilja Veternica.

Za kraj, idemo kojih sat vremena dalje od glavnog grada Hrvatske, u Petrinju, do tamošnje Hrastovačke Gore te krajnjeg cilja, a to je njezin vrh Cepeliš koji se uzdiže do visine od 415 metara. Do samog vrha ove gore, koju ponekad nazivaju petrinjskom Medvednicom ili planinom, vodi nekoliko staza, a na samom vrhu čekat će vas dom Matija Filjak te razgledni stup visok 17 metara na koji je moguće popeti se.

U usporedbi s preostale dvije ideje, ova je fizički najzahtjevnija, i to po pitanju vremenskog trajanja. Ovisno za koju se stazu odlučite (najpopularniji prilaz je iz Hrastovice) trebat će vam od sat do tri sata hoda. Staze je moguće objediniti i u kružni planinarski izlet, a kad krenete put Cepeliša svakako pokušajte na jednoj od staza pronaći i srce iscrtano na jednom od stabala. Upravo to može biti sladak ‘izazov’ za najmanje.