Prošetali smo kroz jedno od najneobičnijih groblja na svijetu: šarene spomenike krase crteži iz života pokojnika i smiješni stihovi

Nazivaju ga jednim od sedam čuda Rumunjske, muzejom na otvorenom te jednom od najvećih rumunjskih atrakcija. Mi ćemo jednostavno reći da je to jedno od najneobičnijih groblja na kojima smo ikada stajali, a već samo njegovo ime svjedoči tome. Ono se zove Veselo groblje, na rumunjskom Cimitirul Vesel, a na engleskom Merry Cemetery. To možda zvuči kao oksimoron, no doista jest tako: ovo je groblje veselo, tugu za preminulima ovdje kao da se trude nadglasati šarenilo boja i često duhoviti natpisi na grobovima.

Veselo groblje nalazi se u Sapanti, u Maramuresu, na sjeveru Rumunjske. Samo je mjesto kojih kilometar udaljeno do granice s Ukrajinom, a njegov centar predstavlja upravo to neobično groblje. Ono je razlog zašto turisti tamo dolaze u velikim brojevima: svaki od njih kroči upravo na to groblje, šeće između šarenih grobova, a zatim po nekoliko tamošnjih ulica okićenih suvenirnicama prepunima tepiha, plastičnih igrališta i ovčjih koža. Između njih stišću se štand za kurtoš kolač i pokoji restoran.

Groblje je dakle ovdje najveća atrakcija, navodno jedna od najvećih u Rumunjskoj te doista iskače gotovo sa svakog od onih spiskova s mjestima koje bi trebalo vidjeti u toj zemlji. Kad ste tamo, u Sapanti, nemoguće ga je zaobići. Naime, njegovi grobovi okružuju jednako upečatljivu i predivno ukrašenu Crkvu uznesenja, jedan od onih prepoznatljivih maramureških šiljaka koji žele probušiti nebo. Ta grobna ‘vojska’, u uredne redove poslagani plavi nadgrobni drveni spomenici, njih 800-tinjak, doista je nesvakidašnji prizor. Neki su stari. Plava na njima je izblijedila, oslabjela i ispucala, išibana prolaznošću. Drugi bliješte novom, intenzivnom bojom. No, tu plavu razbijaju brojni ukrasi i šarene boje, kao i natpisi, ponegdje u kombinaciji s cvijećem. Svi grobovi ovdje u istom su stilu.

No, da bismo razumjeli ovo neobično groblje, treba se vratiti na njegove početke, odnosno do čovjeka koji je započeo izradu neobičnih spomenika. Ti počeci vežu se uz Stana Ioana Patrasa, lokalnog umjetnika, koji je 1935. godine izradio prvi ‘veseli’ nadgrobni spomenik od hrasta. Na njemu je oslikao scenu iz pokojnikova života, nešto što mu je bilo svojstveno, a zatim je popratio i primjerenim epitafom. Nakon njegove smrti 1977. godine, a i sam počiva među svojih ruku djelom, započetu je tradiciju nastavio čuvati njegov učenik Dumitru Pop.

No, neki tvrde da je sve starije i od Patrasa te razloge za postojanje Veselog groblja vide u shvaćanjima iz vremena Dačana koji su nekada nastanjivali Rumunjsku. Bili su iznimno odvažni i u grob su dolazili sa smiješkom na licu, uvjereni u susret s bogom…

Kako god bilo, tradicija je Veselo groblje pretvorila u turističku meku. Kao i svi drugi i nas je privuklo i dugo smo vremena, nakon što smo potegli do njega na sjever, šetali između gusto naslaganih grobova i gledali u slike na njima. Sve djelo istih ljudi, prikazuju ljude koji su tamo pokopani u njihovim zanimanjima, životnim situacijama koje su bile specifične za njih ili pak predstavljaju svojevrsni prikaz njihove smrti. Za žene to je nerijetko situacija iz domaćinstva, predenje vune ili pak kuhanje za štednjakom. Muškarci su često prikazani u poljoprivrednom kontekstu, sa životinjama ili poljoprivrednim strojevima, no ima i niz drugih ‘slika’: vojnici, zavarivači, konobari…

Posebna su priča natpisi, o kojima smo dosta saznali naknadno. Nerijetko skrivaju satiru i dozu humora, ogoljujući realitet iz pokojnikova života. No, obitelji preminulih se ne ljute, rekao je za New York Times trenutačni autor nadgrobnih spomenika. “To je stvarni život osobe. Ako voli piti, to kažeš, ako voli raditi, kažeš to. Nema skrivanja u malom mjestu. Obitelji zapravo žele da se na križu predstavi istinski život osobe”, pojasnio je.

Jedan od natpisa, koji su svojevrsna poruka preminulog živima, glasi ovako: “Ovdje počivam/Stefan je moje ime/Za života sam volio piti/Kad me žena ostavila pio sam jer sam bio tužan/ Tada sam pio još više kako bih bio sretniji/ Tako da nije bilo toliko loše da me žena ostavila jer sam mogao piti sa svojim prijateljima/Puno sam pio, a sad sam i dalje žedan/Tako da ti koji si došao na mjesto gdje počivam ostavi ovdje malo vina”.

Zanimljiv je, prema pisanju New York Timesa, i epitaf koji ‘slavi’ čovjeka po imenu Ioan Toader, a koji glasi “Jednu sam stvar jako volio/sjediti u baru pokraj nečije tuđe žene”. S druge strane, ima i epitafa koji su tužni i gnjevni, primjerice onaj trogodišnje djevojčice koja je očito stradala u automobilskoj nesreći. “Gori u paklu prokleti taksi koji si došao iz Sibiua/iako je Rumunjska velika nisi mogao pronaći drugo mjesto za zaustaviti se/nego pred mojom kućom kako bi me ubio”

Kako je riječ o popularnoj destinaciji na Veselom groblju gotovo pa definitivno neće biti sami. Isto tako, naplaćuje se i upad, no cijena ulaznice je jeftina. Karta se kupuje na samom ulazu u groblje, a za odrasle iznosi oko dva eura. Možete se na grobove naviriti i s ceste, ali svakako preporučujemo da uđete i razgledate kako spada.