Bračni par preuredio je stan u staroj željezničkoj postaji u Rovinju: nekad hladni prostor napunili su bojama i detaljima
U kamenoj zgradi iz 19. stoljeća Romina Budicin i njezin suprug João uredili su topli i šareni dom: posjetili smo ih i saznali njihovu nevjerojatnu životnu priču

S Rominom Budicin susrela sam se u centru Rovinja, pa me u svojoj crvenoj “peglici” odvezla do zaljeva Valdibora, na mjesto zgrade nekadašnje željezničke stanice gdje je sa svojim mužem, Brazilcem Joãom, od hladnog stana uredila dom pun šarenila i topline. Isprva, kao i svaka zgrada željeznice u Istri tipičnog austro-ugarskog izgleda, napravljena od isklesanog kamena u 19. stoljeću, ne odaje dojam da se unutar njenih zidova nalazi topli obiteljski dom.
Romina i João kroz godine su zajedničkim kreativnim snagama udahnuli novi život starom stanu na ovoj nesvakidašnjoj lokaciji te stvorili dom koji odražava njihovu osobnost, ljubav prema raznim kulturama i zajedničke interese. Nas je oborio s nogu bojama i detaljima koji izviru iz svakog njegovog kutka.
IDEJU O SELIDBI U ROVINJ DAO JE ROMININ SUPRUG JOÃO
João dolazi iz São Paula, višemilijunskog grada koji je po mnogočemu drukčiji od Rovinja. Romina je, s druge strane, iz rodnog grada dugo bila odsutna. “Osjećala sam se kao da krećem sa svime iz početka. Dvadeset godina sam živjela u Italiji, a osim obitelji, nije bilo puno ljudi koje sam poznavala ovdje. Nije bilo lako”, ispričala nam je Romina. Ideja da se zajedno presele u Rovinj i urede stan u čak 150 godina staroj zgradi, koja je do 1966. služila kao željeznička stanica, zapravo je potekla od Joãoa.
“Moja ideja baš i nije bila da se vratimo u Hrvatsku. Mi smo ovdje dolazili raditi ljeti, a zimi bismo putovali ili bili u Italiji. Ideja je bila da pronađemo mjesto gdje ćemo prezimiti, a Hrvatska mi nije bila ni na kraj pameti. Kada mi je muž predložio da ostanemo ovdje po zimi i da dođemo živjeti u taj stan, ja sam se zgrozila. Ali na kraju sam ipak odlučila dati priliku ideju svog muža”, kazala nam je Romina.
“Brinulo me što je stan star i trebalo ga je presložiti. Moje uspomene na njega bile su da je hladan i da mi ne odgovara njegova energija. No, on je bio uvjeren da će to biti dobra stvar, predložio je da ga sredimo po svome. I eto, uhvatili smo se posla, mislili smo napraviti dvije – tri promjene, no one su se na kraju pretvorile u dosta veliku investiciju. Tako smo kroz pet mjeseci donekle uspjeli urediti stan onako kako smo željeli, a onda su se kroz dvije godine posložili detalji”, ispričala nam je.
HLADNI PROSTOR PRETVORILI SU U ŠARENU OAZU UGODE
Riječ je o starom stanu naslijeđenom od obitelji, kojeg je trebalo u potpunosti preurediti pa je tako uređenje postalo zajednički projekt na kojem su radili mjesecima. Iz toga je iznjedrio dom koji se ne oslanja na današnje trendove kojima prevladavaju bljedolike nijanse, a često i minimalizam. To je očigledno od samog ulaska u stan čiji vas šarm šarolikih boja odmah pridobije.
Posebno je efektivan dnevni boravak u kojem se ističe velika žuta kutna garnitura uz koju su raspoređeni jastuci različitih boja i uzoraka, razni detalji poput ružičaste pletene fotelje, drvenog namještaja, tepiha s izblijedjelim uzorkom i brojnih biljaka koje odaju dojam opuštenog i udobnog prostora. Brojne detalje uvezli su iz raznih dijelova svijeta, a Romina nam je ispričala da inspiraciju najviše pronalaze u kulturama Maroka, Brazila i Indije.
NE VJERUJU U TRENDOVE: STAN JE PRESJEK NJIHOVIH PUTOVANJA SVIJETOM
“Što se tiče uređenja stana, mi nikada nismo pratili nekakav posebni stil jer ne vjerujemo u trendove. Osjetili smo da stanu trebamo nešto što nam je važno, a to su boje, čarolija, ekspanzija i prikaz naših putovanja kroz Brazil, Maroko, Indiju… odnosno duh zemalja u kojima su boje baza života. Bilo nam je važno spojiti staro i novo te zadržati osjećaj da smo dio zgrade i priče koja nije počela s nama, već je nastala davno prije. Htjeli smo taj prostor pretvoriti u neki novi život.
Kada bilo što sređujemo, važno nam je da radimo s osjećajem. Prirodno se dogodilo da nastanu dominantne boje žute i plave. Te dvije boje su se prirodno spojile, a i mi ih volimo. Primjerice, royal plava koju imamo na vratima, stolicama i na kredencima je boja koja nas podsjeća na Maroko. Još jedna vrlo bitna stvar koja s nama rezonira jest da prostor u kojemu živimo treba biti autobiografija nas samih. To je ta bitna stavka koja ne prati trendove”, kazala nam je.
U GARAŽI SU UREDILI MALI RADNI PROSTOR ZA KREATIVU
U uređenju stana važnu ulogu ima i rodna zemlja Joaoa, Brazil, ali i Indija, Rominina velika inspiracija koju posjećuje barem jednom godišnje, ovisno o planovima i potrebama. Ondje pronalazi materijale i ideje koje onda prenosi u vlastiti rad gdje zajedno s mužem izrađuje šarolike rukotvorine. Tako su u obližnjoj garaži uredili mali radni prostor koji ujedno služi i kao izložbeni prostor za predmete koje stvaraju, a među kojima su pretežito lampe i jastuci.
NAPUSTILA JE JAKO DOBAR POSAO I ODLUČILA PROPUTOVATI SVIJET
Romina je odrasla u Rovinju, ali je velik dio života provela u Italiji gdje je radila u velikim modnim tvrtkama poput Replaya, Diesela i Giorgia Armanija. Ti su se poslovi uglavnom odnosili na razvoj proizvoda u suradnji s dizajnerima i kreativnim timovima. A posao ju je često vodio i izvan Italije. Naime, u sklopu svojih zaduženja surađivala je s dobavljačima iz različitih dijelova svijeta, među kojima su bili Indija, Kina, Turska, Grčka i Mauricijus. Priča nam kako je izvana sve izgledalo kao uspješna karijera, no da je s vremenom počela osjećati da joj takav život zapravo ne odgovara.
Priča nam kako joj je ostao u sjećanju trenutak kada je zbog posla boravila u Hong Kongu. U to je vrijeme radila za Armani, a pred njom je bio nastavak karijere koji je na papiru izgledao kao logičan sljedeći korak i prilika koja se ne propušta. Ugovori su bili spremni, no jednoga se jutra probudila s posve jasnim osjećajem da to više ne želi. Shvatila je da joj nije potreban novi profesionalni izazov, nego nešto sasvim drugo, svojevrstan preokret. Priča nam kako je željela putovati i upoznati svijet izvan okvira poslovnog života koji je dotad poznavala.
NA PUTU JE UPOZNALA SVOG SADAŠNJEG MUŽA
Tako je 2016. godine napustila dotadašnji poslovni put i odlučila napraviti prostor za nešto novo. Ubrzo se sama uputila u Brazil, gdje je nakon četiri tjedna upoznala Joãoa. Njihov odnos u početku se razvijao na daljinu, uz zajednička putovanja, a između njih se s vremenom rodila velika ljubav pa je kroz nekoliko mjeseci došao trenutak da odluče gdje žele graditi zajednički život. I tako je odluka, usprkos Romininom prvotnom negodovanju, pala na Rovinj. Danas joj je drago što je poslušala suprugovu ideju.
NOVI ŽIVOT U MIRNOM MJESTU
João nam priča da je život u Rovinju velika promjena u odnosu na São Paulo, a jedna od stvari koje posebno cijeni jest osjećaj sigurnosti u Hrvatskoj. “Ovako hodati po Rovinju tijekom noći, ne bi bilo baš izvedivo u São Paulu. Ondje je dosta nesigurnije. No opet, to je višemilijunski grad koji uvijek vrvi ljudima, bez obzira koje je godišnje doba i koji je dio dana. U Rovinju nije tako. Preko ljeta je cijelo mjesto prepuno turista, a onda dođu jesen i zima kada je grad prazan”, priča nam João koji se dobro prilagodio i lokalnoj kuhinji, a među istarskim specijalitetima posebno, kaže, uživa u malvaziji. „Sve volim jesti. I meso i riba su super, mediteranska prehrana je stvarno dobra, pa tako i vino, a posebno malvazija”, kazao nam je.
Unatoč kulturološkim razlikama, Romina i João su se prilagodili životu u Istri i pronašli ondje vlastiti ritam. Oko zgrade redovito održavaju i javni prostor, jer im je, priča nam Romina, važno i kako izgleda neposredno okruženje u kojem žive. A kako i ne bi, kada se zgrada nalazi tik uz more, udaljena od centra, mirna i s novom pričom koja još uvijek oko nje nastaje.
Povijest željeznice u Istri
Početak istarskih željeznica seže u 1876. godinu kada su izgrađene za potrebe Austro-Ugarske koja je Pulu proglasila prijestolnicom svoje ratne mornarice. Kao što su bile tada, i danas su ove pruge geografski odsječene od ostatka pruga u Hrvatskoj, a kako i ne bi bile, kad im je primarna zadaća bila spajanje puteva s Bečom. Danas njima putuje pretežito lokalno stanovništvo te poneki turisti koji se s juga ili sjevera Istre požele uputiti u suprotnom smjeru i obrnuto ili do Slovenije. Nedavno je, na veselje mnogih, taj put produžen i do Zagreba.





















