Bili smo u kafiću u kojem se pušta samo Depeche Mode: kokteli nose imena njihovih pjesama, a posjetili su ga i članovi benda

Postoje ljudi koji nove gradove otkrivaju kroz mjesta povezana s njihovim omiljenim filmovima, knjigama i glazbom. Ja sam definitivno jedna od njih. Zato mojoj sreći nije bilo kraja kad sam u Tallinnu, glavnom gradu Estonije, otkrila poseban kafić u koji ću se sigurno kad-tad vratiti. Zove se DM Baar i posvećen je samo jednom bendu: Depeche Modeu, koji obožavam još od malih nogu. Naravno da sam kao klinka bila smrtno zaljubljena u pjevača Davea Gahana: mojoj opsjednutosti njime kumovao je spot za pjesmu ”Strangelove”. Ta ljubav nije me prošla ni u odrasloj dobi. Kad su DM koncerti u pitanju, kupuje se karta isključivo za fan pit, neovisno o cijeni, a ”Night of Faith and Devotion”, program posvećen Depeche Modeu, ne propušta se: nekoć smo na njega išli u kultnu zagrebačku Jabuku, a sad u Vintage Industrial Bar.

No vratimo se mi u Tallinn, u kafić koji je i prestižni Lonely Planet 2010. godine uvrstio među deset najneobičnijih barova i restorana na svijetu. Naravno, ondje se puštaju samo DM hitovi, non-stop i to bez iznimke! Ma baš sve je u znaku mog omiljenog benda. Zidovi su puni fotografija i memorabilija, na ekranima se izmjenjuju koncertne snimke i videospotovi, a za šankom se okupljaju fanovi benda iz čitavog svijeta.

Čak su i kokteli u DM Baaru nazvani po pjesmama Depeche Modea: spomenut ću samo ”Personal Jesus” i ”Just Can’t Get Enough”. Tu su i majice, šalice, platnene torbe, magneti… No moj osobni trofej bila je prazna pivska boca s etiketom na kojoj je otisnut motiv s albuma ”Violator” iz 1990. Iako su me konobari čudno gledali, ponijela sam je sa sobom u Zagreb. I dan-danas mi stoji na kuhinjskom stolu i ”glumi” vazu.

A kad smo već kod konobara, svaka normalna osoba vjerojatno bi se zapitala: ne dosadi li im svaki dan slušati jedan te isti bend? U jednom članku koji su svojedobno objavili estonski mediji pronašla sam podatak da im Depeche Mode katkad ipak dosadi, ali srećom, postoji toliko različitih remikseva koji, kad postane kritično, spašavaju stvar. Netko mi je čak spomenuo da konobari tu i tamo znaju nositi čepiće za uši, ali nisam uspjela provjeriti je li to istina ili samo dobra zafrkancija.

DM Baar postoji od 1999. godine, kad je otvoren u ulici Nunne, u staroj gradskoj jezgri Tallinna. Lokal u početku nije imao ni ime, a kako je voditelj, zagriženi obožavatelj Depeche Modea, neprestano puštao njihove pjesme, njegovi prijatelji mjesto su prozvali DM Baar. Prvotni prostor s vremenom je postao pretijesan pa je lokal preseljen u ulicu Voorimehe 4, nedaleko od glavnog trga. Reklama mu nikad nije trebala: dobar glas širio se usmenom predajom, a kasnije i društvenim mrežama.

Za pravog ”devoteea”, kako od milja nazivaju fanove Depeche Modea, poznate kao jednu od najvjernijih glazbenih publika na svijetu, DM Baar savršeno je mjesto za druženje s ljudima koji razumiju zašto se o albumima ”Black Celebration” ili ”Songs of Faith and Devotion” može razgovarati satima. U ovom super cool kafiću u srcu Tallinna nitko se ne srami zaplesati sam, a zašto i bi? Pogotovo ako pritom postoji i najmanja mogućnost da se iza vas stvore Dave ili Martin Gore!

Nešto slično dogodilo se u kolovozu 2001., kad je bend u sklopu turneje ”Exciter” bio u Estoniji. Nakon večere s organizatorima, Martin Gore i bubnjar Christian Eigner doznali su za bar i odlučili nenajavljeno svratiti. O tome postoji i zapis u službenom dnevniku turneje: čim su se stepenicama počeli spuštati u podrum, dočekali su ih pljesak i ovacije zatečenih gostiju. Što bih dala da sam tad bila ondje!

DM Baar posjetio je i pokojni Andy Fletcher, a među poznatim gostima bio je i Anton Corbijn, nizozemski fotograf i redatelj čiji je vizualni identitet neraskidivo povezan s bendom. Njihovi potpisi na posebnom zidu autograma jedna su od najvećih atrakcija bara. Osobi poput mene, kojoj je Depeche Mode prava pravcata institucija, DM Baar u Tallinnu svojevrsni je glazbeni hram. I znam da ću mu se vratiti čim me put ponovno odvede u prekrasnu Estoniju. Do tad, nastavljam ih religiozno pratiti na društvenim mrežama. Jer neke stvari jednostavno su ”Sacred”…