Pogledajte kako izgleda staza na Sljemenu oko koje su planinari digli pobunu: prošli smo je u utorak netom nakon otvorenja

Vijest da je jedna od najpopularnijih staza na Medvednici, staza broj 14 poznatija kao Leustekova staza, otvorena nakon sanacije od nevremena izazvala je podijeljene reakcije. Hrvatske šume su objavile da su „uklonjena srušena i oštećena stabla koja su nakon proljetnih olujnih nevremena odvalila dijelove staze, predstavljala opasnost te da je potom saniran teren“.

Uklanjanje i izvlačenje stabala, navode, „zahtijevalo je korištenje šumarskih strojeva, te je sukladno tome proširena i staza“. Upravo je to proširenje izazvalo burnu reakciju planinarske zajednice, koja stazu sada naziva „autocestom“ i upozorava na prekomjernu sječu stabala koja će sada biti olakšana, kao i prolazak quadova i motornih vozila koje u šumi nitko ne voli vidjeti. Mi smo i ovog i prošlog utorka šetali tom stazom i donosimo vam svježe fotografije i naše dojmove.

Ako ste ranije išli Leustekovom, onda vam „novi“ izgled i neće biti toliko iznenađenje. Sam početak već je prije par godina kompletno promijenjen zbog izgradnje žičare, i to smo davno oplakali, a sada je i jedan centralni dio osjetno proširen. No na njezinoj ukupnoj dužini i dalje ima dijelova koji su lijepa šetnica kroz šumu na kakvu smo navikli. Staza je i dalje lagana i ugodna za hodanje, ali taj jedan centralni dio izgleda ogoljeno i staze su baš iznenađujuće široke. Pogledajte što smo jučer snimili na Medvednici.

Leustekova staza ime je dobila po šumaru Albinu Leusteku, koji je puno doprinio uređenju Medvednice. Iako neki njezino ime čitaju „Lojstekova“ ili „Loštekova“, ispravno je točno onako kako se piše i kako se vrijedni šumar prezivao: Leustekova. Do početka se dolazi iz smjera Gračana, sljemenskom cestom u smjeru Blizneca. Automobil možete ostaviti u blizini tunela ili kod oznake za početak Bikčevićeve staze.

Leustekova se nalazi na drugoj strani ceste u odnosu na nju. Dostupna je i javnim prijevozom: autobusna linija 140 za vrh Medvednice u blizini početka staze ima među postaju, a do nje možete i tramvajem broj 15, iz kojeg izlazite na zadnjoj stanici, kod zgrade žičare, odakle ima desetak minuta šetnje do ulaza na stazu.

Ono što ovu stazu čini popularnom je vrlo ujednačen nagib, što znači da u niti jednom trenutku nećete naići na oštru strminu, već ćete nadmorsku visinu svladavati ujednačeno i bez puno napora. Ipak, hodačke kondicije treba imati jer je relativno dugačka. Duga je oko 6,5 kilometara i prosječno vrijeme potrebno za prolazak je oko dva i pol sata.

Otprilike na pola puta nalazi se planinarsko sklonište Adolfovac, kod kojeg možete napraviti pauzu i predahnuti. Nakon odmorišta šumski put ide dalje prema vrhu, pri čemu dva puta presijeca asfaltiranu sljemensku cestu. Na dobro označenom križanju pred kraj odabrat ćete želite li do Runolista, do kojeg vodi još stotinjak metara strmog uspona, ili želite nastaviti prema vrhu, do Stare lugarnice i na koncu do Činovničke livade. Runolist je prekrasan i odličan planinarski dom s finom hranom koji radi svaki dan u tjednu osim ponedjeljkom.