Dok svijet prati napetosti u Hormuškom tjesnacu, pogledajte 200 šarenih kupola koje su izgradili od zemlje i pijeska na istoimenom otoku
Majara Residence na iranskom otoku Hormuzu neobično je naselje od 200 šarenih kupola nadahnutih bojama prirode

Hormuz je ovih dana vjerojatno jedno od najpoznatijih geografskih imena na svijetu, a o njemu većina nas zna tek nekoliko stvari. Znamo da je riječ o području kroz koje prolazi velik dio svjetske nafte, da njime plove tankeri i da se zbog političkih i vojnih napetosti redovito pojavljuje u vijestima. Pritom uglavnom govorimo o Hormuškom tjesnacu, dok nam otok koji nosi isto ime ostaje prilično nepoznat. A on je, usudila bih se reći, mnogo zanimljiviji nego što bi se moglo zaključiti iz geopolitičkih izvještaja.
DUGIN OTOK ČIJI JE KRAJOLIK POSLUŽIO KAO INSPIRACIJA ARHITEKTIMA
Smješten u Perzijskom zaljevu, uz iransku obalu, Hormuz ima manje od 6000 stanovnika i krajolik kakav se rijetko viđa. Njegove planine, obale i doline bogate su mineralima koji zemlju boje u crvene, žute, narančaste i ljubičaste nijanse. Zato ga nazivaju Duginim otokom. Toliko je raznobojan da su tamošnji umjetnici 2008. godine počeli izrađivati goleme tepihe od zemlje, slažući uzorke od prirodnih pigmenata. Bila je to originalna ideja kojom su željeli privući posjetitelje, ali uskoro se pokazalo da jednodnevni izleti stanovnicima, koji su tradicionalno živjeli uglavnom od ribarstva, donose ograničenu gospodarsku korist.
U potragu za dugoročnijim rješenjem uključio se producent Ehsan Rasoulof, koji je okupio stručnjake različitih profila, među njima i arhitekte iz teheranskog ureda ZAV Architects. Tako je nastala inicijativa Presence in Hormuz, zamišljena kao niz manjih zahvata koji će otoku donijeti nove sadržaje i omogućiti lokalnim stanovnicima da aktivno sudjeluju u njegovu razvoju. Prvi takav projekt bio je kulturni centar Rong, izgrađen uz pristanište, s dvjema kupolama i stepenicama koje služe kao mjesto susreta. Uslijedilo je nešto mnogo ambicioznije.
DVJESTO ŠARENIH KUPOLA KOJE IZGLEDAJU POPUT NASELJA IZ MAŠTE
Na obali je niknulo naselje od 200 kupola, obojenih u plavu, zelenu, crvenu, žutu i narančastu boju. Gledajući fotografije, teško je izbjeći asocijaciju na dječje crteže ili scenografiju kakvog fantastičnog filma. Kupole se razlikuju veličinom i oblikom, ponegdje se dodiruju, a drugdje između njih vijugaju prolazi i staze. Iz daljine cijela kompozicija podsjeća na šarene brežuljke koji su se spustili do mora, što je zapravo vrlo blisko ideji arhitekata.
Projekt nazvan Majara Residence potpisuje ZAV Architects, predvođen arhitektom Mohamadrezom Ghodousijem. Na površini od približno 4300 četvornih metara arhitekti su oblikovali kompleks bez ograda, nadahnut mineralnim bojama otoka i tradicionalnim građevinama za pohranu vode. Kroz njega se može slobodno prolaziti, a smještaj za najviše 75 gostiju i deset rezidencijalnih prostora za umjetnike isprepleteni su s restoranima, trgovinama rukotvorinama, knjižnicom i drugim sadržajima namijenjenima i otočanima. Takva organizacija omogućuje da se turisti i stanovnici susreću u svakodnevnim aktivnostima, što je od početka bila jedna od temeljnih zamisli projekta.
KUPOLASTE GRAĐEVINE IZGRAĐENE SU OD VREĆA ISPUNJENIH ZEMLJOM I PIJESKOM
A način gradnje zaslužuje jednaku pozornost kao i njegov izgled. Primijenjena je tehnika superadobe, koju je razvio iransko-američki arhitekt Nader Khalili. Vreće ispunjene zemljom i pijeskom, uz dodatak male količine cementa, slažu se u slojeve koji oblikuju zaobljene konstrukcije. U Majari su ojačane čelikom i zaštićene završnim slojem otpornim na vremenske uvjete. Budući da zahtijeva mnogo ručnog rada, a relativno malo skupog materijala, taj je postupak omogućio zapošljavanje otočana, koji su potrebne vještine stjecali tijekom izgradnje.
Premda kupole izgledaju kao produžetak šarenog otočnog tla, obojene su umjetnim pigmentima kako gradnja ne bi dodatno iscrpljivala lokalne mineralne resurse. Arhitekti su predvidjeli i samostalna infrastrukturna rješenja kojima se smanjuje opterećenje ograničenih zaliha vode i energije. Cijeli projekt tako je zamišljen s obzirom na ono što otok može podnijeti, vodeći računa o njegovim prirodnim obilježjima i potrebama stanovništva. Majara je dovršena 2020. godine, dok se šira inicijativa nastavila razvijati.













