Andriana je u 42. godini otkrila talent za koji nije ni znala da ga ima. Ustaje u cik zore i snima čarobne prizore svog rodnog kraja

Ova samouka, ali iznimno talentirana umjetnica bilježi prizore koje mnogi ni ne primjećuju. "Fotografija me spasila od buke svijeta", kaže nam Andriana Nikolac

Foto: Privatni album
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Nevjerojatno raznolika, dolina Neretve ima sve: ondje se susreću plodna polja mandarina, nepregledni tršćaci, močvare, rijeke, jezera, pješčane plaže i more. Njezin krajolik ispresijecan je brojnim kanalima i rukavcima kojima plove tradicionalne neretvanske lađe, a na samom ušću te vodene ljepotice prostiru se pješčani sprudovi koji se neprestano mijenjaju pod utjecajem plime i oseke. Tu su i Baćinska jezera, Metković s bogatom poviješću i arheološkom baštinom te poseban gradić Ploče. A tek ljepota koja se krije u detaljima! Ponekad je dovoljna tek jedna školjka u pijesku, ptica koja slijeće na obalu ili sunčeva zraka koja u pravom trenutku obasja vodu. Takve prizore, koje često ni ne primijetimo, već godinama bilježi Andriana Nikolac (52) iz Šarić Struge, malog mjesta nedaleko od Rogotina, Komina i Ploča. Njezine fotografije čarobnu dolinu Neretve prikazuju u svim njezinim bojama, raspoloženjima i godišnjim dobima, a svaki kadar donosi nam drugačiji pogled na kraj u kojem je ova samouka, ali iznimno talentirana umjetnica odrasla i koji toliko voli.

ODLUČILA JE POKAZATI KOLIKO JE DOLINA NERETVE POSEBNA I VRIJEDNA OČUVANJA

Ova majka 27-godišnjeg Mate i 22-godišnje Josipe tijekom života radila je različite poslove, ponajviše u trgovini. A onda je otkrila strast za koju nije ni slutila da čuči negdje u njoj. U 42. godini počela je ozbiljnije fotografirati, bez formalnog obrazovanja u tom području. Baš tad razmatrala se izgradnja termoelektrane na ugljen u Pločama. Osjetivši da mnogi nisu ni svjesni bogatstva koje ih okružuje, Andriana je svojim fotografijama odlučila pokazati koliko je dolina Neretve posebna i vrijedna očuvanja.

Svakodnevno je objavljivala kadrove neretvanske prirode, želeći potaknuti i druge da prepoznaju njezinu ljepotu. Danas, kaže nam, teško može zamisliti život bez fotoaparata. ”Sad, s određenim odmakom, slobodno mogu reći da smo fotografija i ja pronašle jedna drugu: ona me spasila od buke svijeta”, ističe naša sugovornica, kojoj je ono što je isprva bio hobi postalo način izražavanja, pronalaženja mira i povezivanja s prirodom.

LJUDI PUNO TOGA PROPUŠTAJU JER SU ZAOKUPLJENI OBVEZAMA I ŽURBOM

Prvi fotoaparat, Olympus, dobila je za rođendan, a prvi modeli bila su joj sin i kći. Uslijedili su eksperimenti s kreativnim portretima, no najveću inspiraciju pronašla je u krajolicima rodne Neretve. Posebno ju je očarao pijesak na ušću, gdje more stalno iscrtava nove, neponovljive uzorke, kao da svaki put ispisuje neku drugu priču. ”To mi je bilo pravo otkriće. Ono što danas zabilježim fotoaparatom, sutra možda više neće postojati u istom obliku”, prisjeća se Andriana. Jedna od fotografija iz te serije bila je objavljena i u hrvatskom izdanju časopisa National Geographic.

Iako se godinama vraća istim mjestima, nikad ne snimi potpuno istu fotografiju. ”Naravno da se motivi u maloj sredini ponavljaju. Ali činjenica je i da nikad nisu isti jer trenutak nije isti. Makar jedna zraka sunca, neka sjena ili ptica u kadru mogu učiniti da poznati krajolik dobije sasvim novo lice”, objašnjava Andriana pa dodaje da je zbog fotografije i sama počela drugačije promatrati svijet oko sebe. Shvatila je koliko toga ljudi propuštaju jer su zaokupljeni obvezama i žurbom. Njoj je priroda postala mjesto na kojem može usporiti, zastati i uživati u malim stvarima.

NAKON PRIRODE I PEJZAŽA SVE JU JE VIŠE POČELO ZANIMATI FOTOGRAFIRANJE LJUDI

A za dobru fotografiju valja se i pomučiti. ”Znam ustati u četiri sata, sjesti u auto, otići na lokaciju i čekati te čarobne boje prije izlaska sunca”, govori nam Andriana. Ljeto joj je najdraže godišnje doba, iako naglašava da je dolina Neretve prekrasna tijekom čitave godine. Njezine fotografije često potaknu i druge da krenu istraživati mjesta koja je zabilježila svojim objektivom, no ima i onih koji se vrate pomalo razočarani jer nisu pronašli prizor kakav su vidjeli na fotografiji. ”Dođu i pitaju me: Pa gdje ti je to? Ne vide ni tu školjku, ni taj pijesak, ni tu pticu. Ali sve je to trenutak”, smije se.

Naravno, s godinama se mijenjao i njezin fotografski izričaj. Nakon početne zaljubljenosti u prirodu i pejzaže sve ju je više počelo zanimati fotografiranje ljudi, njihovih izraza lica, emocija i svakodnevnih trenutaka. Danas joj je posebno draga crno-bijela fotografija, u kojoj pronalazi novu mogućnost izražavanja. Prvu samostalnu izložbu Andriana je održala 2016. u Pučkom otvorenom učilištu u Pločama, a na poziv fotografkinje Mirande Legović iste je godine sudjelovala na međunarodnoj fotografskoj manifestaciji Foto ex tempore u Novigradu u Istri.

NI TJEDAN DANA NE BI VAM BILO DOVOLJNO ZA ISTRAŽIVANJE SVIH LJEPOTA

Drugu izložbu u Pločama organizirala je 2018. Tad ju je, kaže, posebno iznenadio velik odaziv publike: u malom prostoru okupilo se oko 200 posjetitelja! Od 2017. njezine fotografije krase i zid Srednjoškolskog centra u Pločama, 2018. bila je pozvana na Dane Neretve u Zagrebu, a njezine radove objavljivala je i nacionalna turistička platforma Croatia Full of Life, koja promovira ljepote Hrvatske. Uz sve navedeno, Andriana ostaje skromna. Najviše je raduje kad kadrovi koje je snimila ljude potaknu da zastanu, pogledaju oko sebe i otkriju ljepotu mjesta u kojem žive.

Kad je pitamo što bi svatko trebao vidjeti u dolini Neretve, teško joj je izdvojiti samo jedno mjesto. ”Puno je skrivenih kutaka. Na tako malo prostora imaš i rijeku i more i jezero”, kaže. Posebno preporučuje pješčane sprudove na ušću, Baćinska jezera, vožnju tradicionalnom lađom do jezera Kuti, ali i Arheološki muzej Narona u Vidu, koji čuva vrijednu baštinu antičkog grada. Tu su i Maraton lađa, neretvanska gastronomija te brojni drugi doživljaji zbog kojih vam, uvjerena je, ni tjedan dana ne bi bilo dovoljno za istraživanje svih ljepota ovog dijela Hrvatske.

ANDRIANA BRIŽNO ČUVA TO SVOJE SVETO MJESTO I NE DA NIKOME DA GA OSKVRNE

Neretva je za Andrianu ponajprije dom, mjesto kojem pripada. Toliko je vezana uz tu prirodu da danas gotovo i nema potrebu za dalekim putovanjima. Ono što mnogi traže na drugom kraju svijeta, ona pronalazi u svakodnevnim šetnjama. A osjeća i veliku odgovornost. ”Čuvam to svoje sveto mjesto i ne dam nikome da ga oskvrne”, ističe naša sugovornica. Razmišlja i o trećoj izložbi, koju bi opet voljela organizirati u Pločama, gdje je sve počelo i gdje se osjeća najviše svojom. A dotad će nastaviti raditi ono što najviše voli: uzeti fotoaparat, krenuti u prirodu i bilježiti ljepotu Neretve koju, koliko god je dobro poznavala, uvijek otkriva iznova i iznova…

Pročitajte još