Nitko nije htio ovo zemljište u Gorskom kotaru, a Zlatko je s obitelji napravio čudo. Sami su uredili teren i 3 godine gradili kuću

Ima jedan podatak koji o kući Duh šume govori više od bilo koje fotografije: grede koje možete vidjeti u kući rasle su tek nekoliko metara dalje, na istoj parceli. Smreke koje su morale biti uklonjene kako bi se oslobodilo mjesto za gradnju obitelj je odlučila zadržati, pa su se vratile u kuću kao krovište, kao stupovi nadstrešnice, kao stup oko kojeg se vrte stepenice i, na kraju, kao ograda oko dvorišta. Put od stabla do grede trajao je godinu i pol, a gradnja cijele kuće oko tri. Međutim, ipak je najzanimljiviji dio da je oko osamdeset posto posla Zlatkova obitelj odradila sama.

U razgovoru s vlasnicima saznajemo da je parcela prije toga godinama čekala kupca. Gusta šuma, raslinje i neobičan oblik zemljišta u Gorskom kotaru, čiji je jedan dio ravan kao stol, a drugi se strmo spušta niz padinu, većini su djelovali kao problem. Jasni i Zlatku je upravo to postalo argument za kupnju. Kupili su je nakon jedne posve neobavezne šetnje.

„Umjesto da mijenjamo prirodu, odlučili smo joj se prilagoditi. Iskoristili smo ono što nam je pružala, teren, drvo i okruženje, kako bismo stvorili novu A-frame kuću koja izgleda kao da je oduvijek pripadala tom mjestu”, objašnjava nam vlasnik.

Duh šume im je drugi objekt i, priznaju, svjesno je zamišljen kao suprotnost prvome. Koliba Šume pjevaju u potpunosti je off-grid, u osami, odvojena od električne mreže i vodovoda. Boravak u njoj traži da malo zasučete rukave: naložite vatru, zagrijete vodu na peći, donesete drva, a zimi očistite snijeg do kuće i sa solarnih panela. Dio gostiju dolazi baš zbog toga i ti mali rituali njima su pola užitka. Drugi dio, kako se pokazalo, želi istu šumu i istu tišinu, ali s grijanjem koje se pali na gumb.

Zato je nova kuća priključena na svu potrebnu infrastrukturu, stoji uz prometnicu, grije se dizalicom topline i ima električni kamin. Jele, krijesnice i ptice ostale su iste. „Razlika je samo u tome što se ovdje može jednostavno prepustiti odmoru”, kaže Zlatko.

Vlasnici priznaju da su oblik A-frame kuće odabrali jer im se takva konstrukcija oduvijek sviđala. Jednostavna, upečatljiva i goranskoj šumi savršeno prilagodljiva. Drugi je razlog praktičan, jer su gradili sami uz pomoć obitelji, pa je izvedba koja traži manje komplikacija itekako dobro došla. Treći se pokazao naknadno, kroz reakcije gostiju. Krov koji se spušta gotovo do tla, drvo, stakleni zidovi i osjećaj da spavate usred šume danas su ono zbog čega ljudi rezerviraju kuću.

„Poseban je osjećaj danas gledati kuću i znati da velik dio njezine konstrukcije i detalja potječe upravo iz šume u kojoj se nalazi. Na taj način priroda je doslovno postala njezin dio”, kaže nam vlasnik.

Kuću je radila cijela obitelj, svatko na svoj način. Netko je bio na gradilištu, netko je pripremao marende i brinuo da se snaga održi do kraja dana. Odluke o rasporedu, materijalima i izgledu prostora donosile su se u užem sastavu: supruga Jasna, kći Nika i Zlatko. „Gotovo svaki kutak kuće nastao je kao rezultat zajedničkih ideja, razgovora i rada, zbog čega je Duh šume dio naše obiteljske priče”, ističe vlasnik.

Interijer su radili prema vlastitom osjećaju, po principu kako bi i sami voljeli boraviti u takvom prostoru. Vlasnici su stvorili svijetao i prozračan prostor u kojem glavnu ulogu, kako sami kažu, igra priroda. Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak čine jednu cjelinu, velike staklene stijene puštaju svjetlo sa svih strana, a prostrana terasa funkcionira kao produžetak dnevnog boravka. „Željeli smo da gosti, bez obzira na to sjede li unutra ili vani, imaju isti osjećaj, da su okruženi šumom, svježim zrakom, svjetlom i mirom Gorskog kotara.”

Tri godine gradnje prošle su, kako sami kažu, bez ijednog trenutka sumnje u vlastitu odluku. Rad vlastitim rukama za njih je s vremenom prestao biti obveza i pretvorio se u nešto što najviše nalikuje igri, pa su usput smišljali nova rješenja, pojedine dijelove izrađivali po dva ili tri puta i prepravljali ih dok rezultat konačno nije sjeo onako kako su ga zamislili. Fizički teških dana i umora bilo je dovoljno, a želja da naprave nešto svoje svaki put je prevagnula.

„Kuća je otvorena tijekom cijele godine, a budući da je nova, tek čekamo da kroz nju prođu sva četiri godišnja doba. Život u Gorskom kotaru ipak nam je dao prilično jasnu sliku onoga što slijedi. Zima donosi snijeg i tišinu koja krajolik pretvara u bajku. Proljeće budi šumu, mirise i zvukove. Ljeti su dani ugodni i svježi, a večeri pripadaju terasi, pogledu na šumu i krijesnicama. Jesen sve to oboji toplim bojama i pretvori u razglednicu”, zaključuje Zlatko za kraj.