Najstarija zagrebačka pizzeria nema terasu, parking ni dostavu, a prima samo keš. Ipak, recenzije su impresivne, a pizze odlične

Popis onoga što pizzeria Purger nema takav je da bi većina lokala u 2026. godini vrlo brzo stavila ključ u bravu. Nema terasu, nema nijedno parkirno mjesto, nema dostavu i ne prima kartice. Na jelovniku nema fermentiranog tijesta, mortadele s pistacijama ni rajčice San Marzano. Nalazi se na prometnoj Ozaljskoj ulici, na dijelu Trešnjevke gdje se posljednjih petnaestak godina izlozi češće zatvaraju nego otvaraju.

Pa ipak, Purger na istoj adresi radi od 1979. godine i najstarija je zagrebačka pizzerija koja i danas posluje. Na Googleu je skupila više od 800 recenzija i drži ocjenu 4,7, jednaku onoj koje imaju mnoge moderne i popularne zagrebačke pizzerije.

Purger je mjesto na koje se teško naiđe slučajno. Nalazi se u blizini Parka stara Trešnjevka, a prvo što se primijeti pri dolasku jest natpis na staklu. Znak i font isti su kao prije više dvadeset godina, kad smo je prvi put posjetili. Teško je vjerovati da natpis u toliko godina nijednom nisu obnovili, ali retro rješenje očito su odlučili zadržati kao dio identiteta.

Kad je otvorena, lokacija je bila prednost, a ne teret. Krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih Purger je bio mjesto koje je u Zagreb donijelo dašak Italije, u vrijeme kad odlazak na pizzu nije bio svakodnevica nego veliki obiteljski događaj. Trendovi su se u međuvremenu mijenjali velikom brzinom, a Purger je ostao na istom mjestu, s istim interijerom i gotovo istom ponudom.

Prelaskom praga postaje jasno zašto gosti u recenzijama pišu o vremeplovu. U prostoru su i dalje teške drvene klupe, na kojima je, suprotno očekivanju, udobno sjediti. Zidove krase crteži i slike zagrebačkih znamenitosti, a na vidljivom mjestu stoji priznanje za 40 godina rada iz 2019. godine. Na stolovima su plastični jelovnici starinskog izgleda, a kuhinja je otvorenog tipa pa se cijela priprema pizze može pratiti, od razvlačenja tijesta do rezanja.

Kad smo zadnji put bili u Purgeru, naručili smo capriciosu i pizzu Purger, koja nosi ime lokala, a uključuje rajčicu, sir, špek, luk i jaje. Pizze u Purgeru izgledaju ukusno, onako kako pizze izgledaju kad ih se ne pokušava pretvoriti u fotografiju za Instagram. I okus nam se svidio, kao i, čini se, brojnim posjetiteljima koji ostavljaju recenzije. Tijesto nije teško, sir nije premastan, a omjeri sastojaka su dobri. Pizza je jednostavna, ali jako ukusna. Na takvu se pizzu ovamo, uostalom, i dolazi. Tko želi fermentirano, tanko tijesto i biranu šunku iz Španjolske, više će sreće imati u pizzerijama koje su otvorene ovog desetljeća.

Jelovnik je kratak i pregledan. Nudi 24 vrste pizza i pet vrsta lazanja, i time je popis gotov. Capriciosa je u vrijeme našeg posjeta stajala 9,80 eura, mala 8,60, a pizza Purger 10,50 eura. Najskuplja na jelovniku bila je Verona s mozzarellom, pršutom, rikulom, crnim maslinama i papričicama sa sirom, po cijeni od 13 eura. Čak osam velikih pizza stajalo je manje od deset eura.

Slično je i s pićem. Velika industrijska piva bila su 3,20 eura, kava 2,20, decilitar vina 1,50, a litra mineralne pet eura. Račun za dvoje s pizzama i pićem ovdje i dalje ostaje na razini koja u Zagrebu postaje sve rjeđa. Naravno, činjenica da se prihvaćaju samo gotovinu danas je jako rijetka i za goste nekomforna, ali očito su se i tu odlučili držati svoje filozofije, pa kako bude.

Lokal koji gotovo pola stoljeća radi na istoj adresi, nosi ime Purger, ima slike starog Zagreba po zidovima i pizzu koja je i dalje dobra, teško da može biti zagrebačkiji. Gostima se očito sviđa upravo to što ima karakter i ne podilazi trendovima, a broj recenzija na Googleu pokazuje da mjesto nije ostalo poznato samo starijim Trešnjevčanima. Vremena se mijenjaju, ukusi se razvijaju, a Purger ostaje isti. I uvijek će biti samo jedan.