U ovim neboderima ljudima ne treba klima: drveće snižava temperaturu i do 30 stupnjeva, a troši se i znatno manje struje

Sjeverno od povijesne jezgre Milana, u četvrti Porta Nuova, dva stambena tornja izgledaju drukčije od svega oko sebe. Iz svakog kata izlaze duboke terase, a s njihova vanjskog ruba raste drveće. Ljeti su tornjevi zeleni do vrha, zimi kroz krošnje probija tamnosiva kamena obloga. Zovu ih Bosco Verticale, odnosno vertikalna šuma.

Riječ je o dvjema zgradama, nazvanima toranj D i toranj E. Prema mjerenjima navedenima u istraživačkom izvještaju organizacije CTBUH, prvi ima 85 metara i 18 katova, drugi 117 metara i 27 katova. Na terasama raste oko 20000 biljaka, među njima oko 700 stabala visokih do šest metara. Popis obuhvaća 23 vrste drveća i visokog grmlja, 35 vrsta nižeg grmlja i više od 90 vrsta pokrivača tla i trajnica. Ukupna zelena površina iznosi 10142 kvadratna metra, odnosno oko 40 posto vertikalne plohe obiju zgrada.

Odabir vrsta slijedio je sunce. Masline i crnika stoje na južnim i zapadnim pročeljima, gdje podnose vrućinu, dok su bukva i vrste naviknute na hlad raspoređene prema sjeveru i istoku. Stabla, stara najmanje petnaest godina, uzgajana su u rasadniku, a otpornost krošanja na vjetar provjerena je u zračnom tunelu Politecnica di Milano na modelu u mjerilu 1:100 te punim ispitivanjima u tunelu Florida International Universityja, pri brzini vjetra od 67 metara u sekundi. Ono što se pritom događa s temperaturom pročelja pokazuje razmjere učinka.

Nezaštićeno pročelje na ljetnom se suncu zagrijava daleko iznad temperature zraka. Izvještaj CTBUH-a, pozivajući se na ranije istraživanje zelenih ovojnica, navodi da se u ekstremnim vremenskim uvjetima temperatura izloženog pročelja može kretati između minus deset i šezdeset Celzijevih stupnjeva, dok se temperatura pročelja prekrivenog biljem kreće između pet i trideset stupnjeva. Najviša navedena temperatura izloženog pročelja tako je za trideset stupnjeva viša od najviše navedene temperature pročelja prekrivenog biljem. Krošnje presreću zračenje prije nego što dođe do zida, a isparavanjem vode dodatno hlade zrak uz pročelje.

Tom je analizom također procijenjena potreba za energijom, a ne temperatura stanova. U računalnom je modelu šestog kata unutarnja temperatura držana stalno na 26 stupnjeva. Model je pokazao da izvedba s terasama i drvećem tijekom ljeta propušta 49 posto manje Sunčeva zračenja i zahtijeva 68 posto manje energije za hlađenje u odnosu na zgradu s glatkim pročeljem. Zanimljiviji je međukorak. Zgrada koja bi imala iste terase, ali bez drveća, zahtijevala bi 46 posto manje energije za hlađenje. Velik dio učinka, dakle, donosi sama geometrija: betonske konzole duboke oko 3,3 metra koje pročelje drže u sjeni veći dio dana. Dodatnih dvadesetak postotnih bodova u modelu donose krošnje.

Ta razdioba mijenja način na koji se o vertikalnim šumama govori. Drveće na pročelju radi mjerljiv posao, uz uvjet da ga nosi konstrukcija koja i sama zasjenjuje zid. Održavanje je jednako projektirano. Svaki sadni sanduk ima vlastiti elektroventil, ukupno njih 280, i po dva senzora vlage, a navodnjava se podzemnom vodom kroz kapaljke. Dvaput godišnje arboristi se spuštaju niz tornjeve na užadi i orezuju krošnje.

Projekt je nastao unutar velike preobrazbe područja Porta Nuova. Područje od 34 hektara bilo je jedno od posljednjih neizgrađenih zemljišta u Milanu. Tornjeve je projektirao Boeri Studio, koji su činili Stefano Boeri, Gianandrea Barreca i Giovanni La Varra, uz Arup Italiju kao konstrukcijskog inženjera te botaničke savjetnice Emanuelu Borio i Lauru Gatti.  U godinama nakon dovršetka milanskog projekta taj je model dobio izvedene inačice u Nizozemskoj i Kini, dok je u Francuskoj razvijen projekt po istom načelu, svaki put prilagođen lokalnoj klimi.