Mala kuća od samo 20 kvadrata skrila se usred stoljetnog maslinika poviše Makarske. Ovdje se uči dalmatinsko umijeće fjake

„Fjaka je stanje oslabljene aktivnosti, pospano stanje”, objašnjeno je na Hrvatskom jezičnom portalu, ali to bi ujedno bio i grub i jednostavan prijevod talijanske riječi fiacca. Međutim, u Dalmaciji sve ima neko svoje posebno obrazloženje pa tako i ova riječ. Nije ju lako uhvatiti u jedan kalup, vjerojatno će vam svaki dalmatinac ili dalmatinka dati  svoju definiciju. Ako vam je dan loš, i fjaka će imati negativne konotacije, a ako ste pak na godišnjem i dobro raspoloženi, vjerojatno ćete uživati u tom stanju. Britannica donekle ima najbolje objašnjenje fjake: „umijeće činjenja ničega”, iliti „dolce far niente”, i zapravo ne bismo mogli smisliti bolji naziv za jednu kuću za odmor.

Mala kuća Fjaka, koja se smjestila poviše Makarske, udaljena od grada svega 10-ak minuta, doslovno poziva da bez imalo grižnje savjesti zalegnete na terasu, ležaljku ili čak u krevet i činite ništa. Pogled s kamene terase gleda na grad koji ostaje dolje sabijen u uski pojas između mora i Biokova, a kućica izgleda kao da je postala neodvojivi dio maslinika koji je okružuju i koji se obrađuju stoljećima.

Riječ je o dva odvojena volumena. U kamenom koji se rasprostire na 10 kvadrata nalaze se kuhinja i kupaonica, u drvenom od 12 metara četvornih dnevni prostor. Podjela slijedi logiku materijala: kuhinja i kupaonica ostaju u masivnoj konstrukciji, a boravak se preselio u lakšu drvenu ljusku okrenutu prema pogledu. Renovacija je zadržala mjerilo izvorne gradnje, one vrste gospodarskih objekata koji su služili obradi maslinika i sušenju ploda, građevina koje su rijetko prelazile veličinu jedne prostorije.

Unutrašnjost radi na principu moduliranja. Dnevni prostor tijekom dana funkcionira kao boravak, a navečer se zidni krevet spusti i soba mijenja namjenu u prostor za spavanje. Iako prostor izgleda minijaturno, u njega se može smjestiti četvero ljudi na tlocrtu koji bi u konvencionalnoj gradnji pokrivao jednu sobu. Uređenje se drži „romantičnog” stila, s drvom kao dominantnim materijalom i opremom koja se morala prilagoditi mjerilu prostora.

Najveći dio dana ovdje se ipak odvija vani. Ispred kuće postavljena je terasa s blagovaonicom, koja vodi dalje prema bazenu i ulazu. Na samom ulazu stoji roštilj s plinskim štednjakom pa se kuhanje u cijelosti seli na otvoreno. Takva organizacija zapravo određuje kako se u kući živi: unutrašnjost služi spavanju i skloništu od podnevne žege, a sve ostalo se događa na terasi, uz vodu ili u hladu maslina.

Bazen je dovoljan da u njemu provedete fjakasto popodne, a uz njega stoji dječja kuća s igračkama, zaseban prostor u kojem djeca provode vrijeme sama, a njihovi roditelji dobivaju sat ili dva tišine. Ispred nje visi ležaljka. Ta gesta odvajanja jedna je od promišljenijih odluka na cijelom imanju jer mali objekti obično ostaju bez ijednog kutka koji pripada samo najmlađima.

Druga takva odluka je platforma među maslinama. Drvena ploha podignuta je iznad terena i otvorena prema moru, s pogledom koji obuhvaća Makarsku, njezinu luku i otoke Brač i Hvar na horizontu. U vrtu je zasađeno mediteransko bilje i cvijeće pa uz masline možete osjetiti intenzivan miris lavande, ružmarina i smilja. Njihove aromatične note cijelom prostoru daju još jednu dimenziju koja dodatno opušta.

Do centra Makarske ima 700 metara, do plaže 800, otprilike petnaest do dvadeset minuta hoda nizbrdo. Povratak traje dulje i to je vjerojatno jedini napor koji ova kuća od gosta traži. Grad je dovoljno blizu za večeru na rivi i dovoljno daleko da se ljetna gužva zaustavi negdje na pola padine.

Uvečer, kada se upale svjetla u Makarskoj i zrikavci preuzmu zvučnu kulisu, platforma među maslinama postaje mjesto na kojem se stanje po kojem je kuća dobila ime konačno pokaže u punom obliku. Umijeće činjenja ničega ovdje ima svoj materijalni oblik.