Prenoćili smo u mirnom selu s 15 drvenih kuća nedaleko od Zagreba: ima svoje jezero, sportske terene i mali muzej

Topli jesenski dani teško nas mogu zadržati u kući pa tako svakom prilikom kada je moguće odlučimo pobjeći malo od Zagreba. Ovaj put smo svratili u susjednu županiju i nakon dana provedenog u Sisku večer smo odlučili završiti potpuno drukčije. Grad smo ostavili iza sebe i krenuli prema Moslavini, među polja, mala sela i ceste na kojima prođe tek tu i tamo pokoji automobil. Cilj nam je bio malo privatno „selo“ u Velikoj Ludini, odnosno Moslavačka dolina, smještena podno Moslavačke gore.

Dok smo se vozili zavojitim cestama, cijelo vrijeme smo i s jedne i s druge strane znatiželjno pogledavali gdje je naše odredište. Nakon nekog vremena provedenog u vožnji pomislili smo da smo se čak i izgubili jer su se pred nama otvarala samo polja kukuruza i pašnjaci. U jednom trenutku kada smo skrenuli s glavne ceste, pred nama se pojavilo malo selo kao iz bajke s nizom drvenih kuća raspoređenih po velikom zelenom imanju. Tek tada nam je postalo jasno da ovdje nije riječ o nekoliko kuća za odmor postavljenih jedna uz drugu, nego o malom naselju čiji je svaki detalj pomno osmišljen.

Bliži pogled s prostranog parkinga dao nam je pravu sliku naselja Moslavačka dolina koje se sastoji od 15 drvenih kuća jednakog rasporeda i uređenja. Nakon što nas je odvela do naše kućice pod nazivom Topola, vlasnica nam je objasnila da svaka kuća ima svoj naziv i da su uglavnom sve iste, odnosno 10 kuća je identično i rasprostire se na 56 kvadrata, a njih 5 nešto je većih i ima 66 četvornih metara. Aromatični miris drva odmah šarmira na samom ulazu u kuću, a promišljeno i kvalitetno uređenje odradi ostatak posla. Svaka kuća sastoji se od dvije etaže, gdje su na gornjoj smještene dvije spavaće sobe, a na donjoj dnevni prostor s kuhinjom, kupaonica i terasa.

„Željeli smo da naselje ima pravi tradicionalni stil, zato smo sve kuće gradili isključivo od drva, kako eksterijer tako i interijer. Također smo se trudili zadržati i prenijeti gostima jedan malo profinjeniji, ali seoski ambijent kroz niz malih dekoracija“, objašnjava vlasnica.

Pravu sliku mjesta ipak smo dobili tek sljedećeg jutra. Iznad polja još se zadržavala niska izmaglica, kukuruz se protezao gotovo do horizonta, a između kuća nije se događalo gotovo ništa osim potpune tišine koju danas rijetko kad iskusimo. Upravo je taj prizor možda najbolje objasnio gdje smo došli.

Imanje se, prema riječima vlasnice, prostire na 44.000 četvornih metara. Osim spomenutih kućica, na njemu su još biološko jezero, dječje igralište te sportski tereni, a gosti mogu igrati tenis, odbojku na pijesku i stolni tenis, kuglati ili pecati. Moslavačka dolina pritom nije zamišljena samo za goste koji ovdje dolaze prespavati. Ovdje često dolaze i izletničke grupe te tvrtke na team buildinge, a prostor se koristi i za svadbena slavlja jer se smještaj i ostali sadržaji nalaze unutar istog imanja.

Kako doznajemo, planovi tu ne završavaju. Vlasnici su dobili dozvolu za gradnju restorana, a radovi bi trebali početi uskoro. U ranijim planovima razvoja kompleksa spominjali su se i dodatni sadržaji poput wellness zone i još jednog bazena.

Ako ste posebno znatiželjni, na imanju imate priliku zaviriti i u pravu moslavačku prošlost. Naime, samo nekoliko koraka od novih kućica nalazi se i stara obiteljska kuća predaka vlasnika, sačuvana u izvornom obliku i pretvorena u mali etnografski muzej Moslavine. Već izvana razlikuje se od ostatka naselja, a unutra se čuva dio povijesti koji se ne da tako lako iznova replicirati.

Stari namještaj, uporabni predmeti, posuđe, tekstil i detalji nekadašnjeg života nisu ovdje doneseni kako bi prostor izgledao „tradicionalno”. Pripadali su kući i obitelji koja je tu živjela. Upravo zbog toga taj mali muzej djeluje kao da ste istinski zakoračili u prošlost. Kuća pokazuje kako se u ovom dijelu Moslavine nekoć živjelo, ali istodobno govori i o obitelji koja je na istom zemljištu, nekoliko generacija poslije, odlučila napraviti nešto sasvim novo. Ipak, iza cijele ove priče stoji odluka koju na prvi pogled nije moguće iščitati iz uredno poredanih kuća i velikog imanja.

Nakon što smo zavirili u svaki kutak imanja, vlasnica nam otkriva pravu pozadinu cijelog imanja. Cijela ideja Moslavačke doline počela je kao zamisao njihova sina.

„Naš prerano preminuli sin želio je upravo na ovom obiteljskom zemljištu napraviti mjesto nalik onome što danas ovdje stoji, no svoju ideju nije stigao ostvariti. Nakon njegove smrti odlučili smo nastaviti ondje gdje je njegova zamisao stala“, objašnjava vlasnica.

Vlasnica nam priča da joj je upravo to i danas razlog zbog kojeg nastavljaju graditi i uređivati imanje. Kaže kako pri svakom novom kamenu koji položi i svakoj stvari koju napravi ima osjećaj da je sin uz nju. Taj joj osjećaj, kaže, daje snagu da ide dalje.